Britanski startup za obranu stvara virtualne bojišnice za borbu protiv dronova.

Trideset milijuna dolara. To je iznos koji britanski startup, koji se bavi razvojem virtualnih bojišta, prikupio s idejom da se umjetna inteligencija i autonomno oružje upuste u borbu protiv dronova. Jebeno smiješno, zar ne? Razvijanje virtualnih bojišta kako bi se oružje vježbalo u borbi protiv dronova, dok se istovremeno samo promatra kako se svijet oko nas raspada pod težinom tehnologije. Čini se da su se svi iz vojnog sektora dogovorili da stvaranje iluzije realnosti može biti jeftiniji i manje rizičan način za obučavanje vojnika nego, recimo, stvarni sukobi. Pa, tko bi se uopće bunio zbog toga?

Umjetna inteligencija je već odavno prešla granicu koja ju odvaja od ljudske logike, a sad se čini da je došlo vrijeme kada vojnici postaju samo još jedan dio algoritma. I tako, dok se prošlost bori s moralnim dilemama vezanim uz rat, budućnost se priprema za ratovanje na potpuno novoj razini. Pitam se, je li to ono što su zamišljali kad su govorili o "revoluciji u tehnologiji"? Ako su ljudi stvarali virtualne bojišnice, gdje će se onda boriti oni koji su stvarno spremni stati na crtu? Na vjetrometini, u virtualnoj stvarnosti ili možda u nekom nevidljivom bojištu gdje se svaki potez analizira kroz prizmu umjetne inteligencije?

S obzirom na to da je vojna industrija već davno postala jedan od najprofitabilnijih sektora, nema sumnje da će ovo biti još jedan način za punjenje džepova onih koji se bave oružjem. Vjerojatno će sljedeći korak biti stvaranje virtualnih dronova koji će se boriti protiv virtualnih vojnika, čime će se otvoriti još jedna dimenzija ludila. U svijetu gdje su eksperimentalni projekti normativi, stvaranje virtualnih bojišta postaje logičan korak prema unapređenju vojnih strategija. Uostalom, tko treba stvarne ljude kada možeš imati vojnike koji se nikada ne umaraju, ne žale i uvijek su spremni za borbu?

Ali, koliko je to daleko od stvarnosti? Većina nas zna da je rat, nažalost, i dalje aktualan. Na svakom koraku čujemo o novim sukobima i borbama koje se odvijaju širom svijeta, a virtualne bojišnice izgledaju kao naivna igračka u usporedbi s brutalnošću stvarnosti. Dok se vojnici treniraju u simulacijama, stvarni vojnici ginu. To je ironija koja bi se mogla nazvati jednom od mnogih "napredaka" u tehnološkom svijetu. Možda će jednog dana, dok budemo promatrali te virtualne bitke, svijet shvatiti da je ratovanje nešto što se ne može simulirati.

Što je sljedeće? Virtualni političari koji će se boriti za virtualne glasove? Pitanje koje se nameće je: gdje prestaje umjetna inteligencija, a gdje počinje ljudska glupost? U trenutku kada se borimo s vlastitim demonima, stvaranje virtualnih bojišta čini se kao način odvlačenja pažnje od onih koji zaista pate. Jer, tko bi se zapravo brinuo o stvarnim problemima, kada možemo stvoriti iluzije i živjeti u njima?

Budućnost ratovanja izgleda poput filma s lošim scenarijem, u kojem se stvarne borbe zamjenjuju virtualnim igrama. I dok se neki možda zgražavaju na ovu ideju, drugi će se zasigurno nasmijati. U tom ludilu, gdje je veća šansa za uspjeh u virtualnom svijetu nego u onom stvarnom, postavlja se pitanje: tko će na kraju platiti cijenu? Virtualni vojnici? Startupovi? Ili će na kraju svi mi biti ti koji ćemo se suočiti s posljedicama?

Izvor: tech.eu