Koji kur

Umjetna inteligencija ne zna plivati, a akademija izgleda kao da je zaboravila kako se koristi plivanje. U svijetu gdje je svaka treća riječ "AI", akademske institucije se bore s pitanjima koja bi trebala biti očita. Kad pogledate ovu situaciju, jasno je da se radi o ludilu. Na jednoj strani imamo znanstvenike koji pokušavaju izgraditi etičke temelje za tehnologiju koja mijenja naše živote, dok na drugoj strani stoje administratori koji se više brinu o financijama nego o znanstvenim principima. To je kao da imamo doktora koji se više brine o cijenama lijekova nego o zdravlju pacijenata.

Prvo pitanje koje se nameće je: kako uopće definirati umjetnu inteligenciju? Ako svi možemo složiti da je AI skup algoritama koji pokušavaju imitirati ljudsko razmišljanje, zašto onda ne možemo pronaći zajednički jezik o tome kako ga koristiti? U akademiji, gdje bi se trebala voditi rasprava o etici, transparentnosti i potencijalnim opasnostima, izgleda kao da se svi natječu tko će prvo prodati svoju dušu Silicijskoj dolini. Jebeno je apsurdno.

Drugo pitanje tiče se uloge institucija. Što zapravo rade te institucije da bi pripremile svoje studente za svijet gdje je AI sveprisutna? Umjesto da ih poučavaju kako kritički razmišljati, često ih uče kako da se uključe u već postojeće sustave koji su više fokusirani na profit nego na inovacije. To podsjeća na situaciju u kojoj te netko šalje na more, ali zaboravi napuniti brod gorivom. U tom trenutku, jedina stvar koju ćeš naučiti je kako se nositi s pljuskovima.

Treće pitanje, i možda najvažnije, je kako će se znanstvena zajednica nositi s potencijalnim posljedicama AI tehnologije. Umjetna inteligencija može biti moćan alat, ali također može biti i oružje. Ako se ne postave jasne granice i ne odredi što je prihvatljivo, riskiramo da se nađemo u situaciji gdje će se tehnologija koristiti protiv nas, umjesto da nam pomaže. Zamislite da AI postane najbolji prijatelj vašeg šefa, a vi ste mu samo podatak u nekoj bazi. Dobar osjećaj, zar ne?

Na kraju, postavlja se pitanje: tko će preuzeti odgovornost? Ako se dogodi nešto loše, hoće li akademske institucije stati iza svojih istraživača ili će se svi povući u svoje kabinete, ostavljajući studente da se bore s posljedicama? Već sad imamo situacije gdje se etički problemi prebacuju s jedne strane na drugu, a svi se ponašaju kao da to nije njihova briga. S obzirom na to koliko je umjetna inteligencija moćna, ovakvo ponašanje je krajnje neodgovorno.

Budućnost umjetne inteligencije u akademiji ovisi o tome koliko ćemo ozbiljno shvatiti ova pitanja. Ako ne budemo pazili, mogli bismo se naći u svijetu gdje će se najveći umovi baviti pitanjima koja bi trebala biti trivialna, dok će se pravi problemi ignorirati. Također, važno je napomenuti da znanstvenici nisu jedini koji trebaju promišljati o etici. Svaki pojedinac u sustavu mora biti svjestan posljedica koje njihova istraživanja mogu imati.

Naša akademska zajednica mora se probuditi iz svoje ljetargije. Ako ne, riskiramo da postanemo plijen vlastitih kreacija. Jebote, to bi bila tragedija.

Izvor: news.mit.edu