LinkedIn uvodi AI policiju za ulete
Dvadeset godina poslovne mreže, milijarde dolara ulaganja, najsofisticiraniji algoritmi za preporuku posla na planeti, i najveći problem koji su morali riješiti je kako spriječiti nekog lika iz Zagreba da piše "hej, vidim da si Head of Marketing, imaš lijep osmijeh" ženama u istoj struci. To je razina civilizacijske krize koja bi trebala biti predmet antropoloških studija, a ne prioritet za tim inženjera koji vjerojatno zarađuje više od premijera male države. Ali eto, tu smo.
LinkedIn, platforma koja je trebala biti digitalni ekvivalent poslovnog sastanka, degenerirala je u nešto što nalikuje na studentsku matineju u sezoni sparine, samo što umjesto upornih konobara imaš uporne regrutere, a umjesto jeftinog piva imaš besplatne digitalne certifikate o vještinama. Dijagnoza je jednostavna: pacijent pati od akutne disonance između namjere i stvarnosti. Simptomi uključuju masovnu prisutnost korisnika koji profil koriste kao curated dating bio, beskrajne objave o "ličnoj transformaciji" koje nemaju veze s poslom, i inbox koji je postao digitalni ekvivalent one uličice iza diskoteke gdje se puši i nude sumnjive ponude.
Liječenje? Umjesto da se suoče s činjenicom da su dopustili da im platforma postane digitalni šljam, oni ulažu u AI koji će to šljam filtrirati. To je kao da imaš kuću u kojoj su svi stanari odlučili bacati smeće kroz prozor, a ti umjesto da ih izbaciš, angažiraš najnapredniji robotski usisavač na svjetlu da konstantno čisti fasadu. Prognóza: loša, jer se liječi simptom, a ne bolest.
Apsurd doseže vrhunac kada shvatiš što zapravo predlažu. "Relationship status" na LinkedInu. Razmisli o tome na sekundu. Poslovna mreža.
Mjesto gdje ideš da nađeš posao, zaposliš nekoga, prodaš B2B uslugu. Sada ćeš tamo staviti da si "u vezi", "zauzet" ili "otvoren za prijateljstvo". Koji je točno poslovni kontekst u kojem je tvoj status veze relevantan za Head of Procurement u drugom gradu? Da li ćeš dobiti boju ponudu ako si single?
Hoće li ti direktor financija vjerovati više ako vidi da si u sretnoj dugogodišnjoj vezi, jer, eto, pokazuješ stabilnost? Ili je, i ovo je luda teorija, cilj jasno signalizirati potencijalnim uletimaćima da odustanu? Činjenica da je to uopće potrebno govori sve o tome u kakvom smo stanju kao vrsta. Moramo eksplicitno označiti granice na platformi čija je jedina svrha bila uspostaviti profesionalne granice.
I onda tu dolazi AI čuvar. Taj će algoritam, vjerojatno treniran na milijunima poruka tipa "pozdrav, divna si", skenirati tvoje dolazne poruke i blokirati one koje smatra neprikladnima. Zamisli tu scenariju u stvarnom životu. Dođeš na konferenciju, netko ti pruži ruku da se predstavi, a između vas iskoči mali robot, prekine rukovanje i kaže: "Oprostite, ali vaš pozdrav sadrži 34% sličnosti s prethodno identificiranim neprikladnim uletima.
Molimo vas, reformulirajte svoju namjeru u skladu s profesionalnim standardima." Koliko bi trajala ta konferencija? Pet minuta? Ljudi su društvena bića koja su, nažalost, naučila da se svaka digitalna komunikacija može iskoristiti za nešto drugo. AI tu neće pomoći; on će samo natjerati ljude da budu kreativniji u svojem neprikladnom ponašanju.
Umjesto "hej, lijepa slika", počet će s "poštovani, uočio sam sinergiju između vašeg osmijeha i mog portfelja projekata, možemo li zakazati kavu za razmjenu ideja?" Što je, tehnički, profesionalnije, ali suštinski je taj šljam samo presvučen korporativnim žargonom. Ovdje se dotičemo srži problema koji je mnogo širi od LinkedIna. To je problem platformizacije ljudskih interakcija. Svaka ljudska aktivnost, od traženja partnera do traženja vodoinstalatera, mora proći kroz aplikaciju koja je optimizirana za angažman, a ne za kvalitetu ishoda.
LinkedIn je izvorno trebao biti specijalizirana platforma za jednu vrstu interakcije. Ali kada platforma postane dovoljno velika, svi drugi oblici interakcije, čak i oni koje nitko nije tražio, počnu se uvlačiti kroz pukotine. Dating je tu najočitiji, ali nije jedini. Tu je i prodaja multi-level marketinga, prodaja duhovnih tečajeva, lažno predstavljanje, catfishing za poslovne informacije.
LinkedIn je postao shopping mall u kojem je trećina dućana poslovna mjesta, trećina prodaje maglu, a trećina su skriveni night clubovi. Upravljač mall-a sada pokušava staviti na vrata svakog night cluba natpis "ovo nije night club", umjesto da jednostavno izbaci iznajmljivače koji krše pravila. A gdje je u svemu tome Microsoft, vlasnik LinkedIna? Vjerojatno nešto mumljaju o "održavanju integriteta profesionalne zajednice" dok broje milijarde od pretplata i oglašavanja.
Jer na kraju dana, svaki korisnik koji je aktivan, bio on tu da traži posao ili da traži partnera, generira podatke i vrijeme provedeno na platformi. A to se pretvara u novac. Postoji perverzni poticaj da se ovakvo ponašanje ne zaustavi u korijenu, već samo kontrolira do razine koja neće potpuno otjerati korisnike. AI filter je savršeno rješenje za tu jednadžbu: daje se dojam akcije, prividno se čisti ekosistem, ali se ne napada temeljni problem koji generira angažman.
Neki će ljudi i dalje slati ulete, samo će ih manje proći. Neki će se i dalje žaliti na ulete, što je također angažman. To je digitalni ekvivalent igranja whack-a-molea, gdje je platforma i čekić i krtica. Pogledajmo širu sliku.
Ovo nije izolirani slučaj. To je simptom potpune bankrotu društvenih mreža. One su izgubile svrhu. Facebook više nije za prijatelje, nego za grupe ljudi koji se svađaju o politici i viralne videozapise mačaka.
Instagram nije za fotografije, nego za utrku u oglašavanju i influencer marketing. Twitter je, bog zna što je Twitter danas. LinkedIn je posljednja koja se držala neke iluzije o namjeni, i ta se iluzija sada raspada pod teretom ljudske prirode. Kada staviš ljude u digitalni okvir i kažeš im "budite profesionalni", a istovremeno im daš alate za samopromidžbu, lajkove i površno umrežavanje, rezultat je neizbježan.
Ljudi će optimizirati svoje ponašanje za nagrade koje sustav nudi. A sustav nagrađuje vidljivost i kontakt, bez obzira na kvalitetu. Što se onda može učiniti? Stvarno rješenje je toliko radikalno da ga nijedna korporacija neće razmotriti.
To je namjerno smanjenje angažmana. To je uvođenje stvarnih troškova za komunikaciju. Zamisli da za slanje poruke nekome koga ne poznaješ moraš potrošiti jedan "connect" token koji imaš ograničen broj mjesečno. Ili da se svaka poruka plaća simboličnim iznosom, recimo jedan dolar, koji ide platformi ili čak korisniku koji je primio spam.
Odmah bi nestalo 99% neprikladnih poruka. Ali to bi također smanjilo ukupni volumen komunikacije, a time i vrijeme provedeno na platformi, a time i vrijednost oglašavanja. To se nikada neće dogoditi. Zato ćemo umjesto toga dobiti polovična rješenja poput AI filtera, koji će postati još jedna točka kvara, još jedan izvor pritužbi, i još jedna stvar zbog koje će ljudi kriviti algoritam, a ne svoje ponašanje.
Na kraju, tu je i tužna komičnost činjenice da koristimo umjetnu inteligenciju, vrhunac ljudske tehnološke spremežnosti, da bismo se zaštitili od drugih ljudi koji koriste istu tu platformu. Trošimo gigavate energije i sati inženjerskog rada da bismo napravili digitalni štit od tuđe očajničke dosade ili neprimjerenosti. To je kao da smo izumili automobil, pa zatim uložili pola BDP-a u izum zračnih jastuka i sigurnosnih pojaseva jer smo shvatili da ljudi vole voziti pijani i bez odgovornosti.
Možda, samo možda, problem nije u tehnologiji. Možda je problem u nama. I tako ćemo nastaviti. LinkedIn će postati malo čistiji, malo sterilniji.
Uleti će postati suptilniji, više poput poslovnog networkinga. Ljudi će i dalje tražiti načine da prevagnu tu tanku granicu između profesionalnog i osobnog, jer je to ljudska priroda. A mi ćemo plaćati pretplatu na Premium, ili što već budu smislili, da bismo dobili bolji AI filter, jer je lakše platiti nego se ponašati. Krug je potpun. netokracija.com
Izvor: netokracija.com Izvor: www.netokracija.com Izvor: www.netokracija.com
Zanima vas ovakva AI tehnologija?
RiNET gradi sovereign AI rjesenja za javni sektor i poduzeca - od civic intelligence do automatizacije nabave.
Kontaktirajte nas →
Komentari