Riječki Crobotics: Kako su srednjoškolci osvojili svijet s robotom

Tri tisuće dolara. To je iznos koji bi u normalnom svijetu omogućio malom poduzetniku kupovinu polovnog kombija, ali u svijetu robotičkih natjecanja, to je cijena koju su riječka djeca uložila u priznanju i slavu. Tim Crobotics iz Gimnazije Andrije Mohorovičića, jedini predstavnici Hrvatske na svjetskom natjecanju FIRST Robotics Competition, osvojili su brončanu medalju, a mi se pitamo — kako je to moguće?

U vrijeme kada je većina tinejdžera opsjednuta društvenim mrežama i influencerima, ovi mladi genijalci odlučili su se posvetiti tehnologiji — i to na način koji bi mnoge odrasle ljude natjerao da se zapitaju gdje su pogriješili. Njihov robot, koji je došao do trećeg mjesta na prestižnom natjecanju u Chicagu, nije samo komad metalne hrpe. To je rezultat beskrajnog truda, učenja, i — ne zaboravimo — strasti. Ali, zašto nam to nije normalno?

Kad pomislim na školstvo, u glavi mi se stvara slika učionice ispunjene studentima koji se bore s matematikom i učenicima koji se nadaju da će proći bez prevelikih komplikacija. A ovdje imamo tim koji je odlučio učiti izvan okvira — i osvojiti svijet. Umjesto da se bore s kvadratnim korijenima, oni su se uhvatili u koštac s algoritmima i mehanikom. Čini se da su shvatili nešto što mnogi od nas, uključujući i mudre glave u ministarstvima, još uvijek ne vide: znanje je najmoćnije oružje koje imamo.

Zamislite da ste roditelj jednog od ovih srednjoškolaca. Dječak ili djevojčica se vraća kući i govori: "Mama, osvojili smo broncu na svjetskom natjecanju s robotom!" I dok vi, kao roditelj, razmišljate kako će to izgledati na Instagramu, oni se možda pitaju kako će izraditi sljedeći model i poboljšati ono što su već napravili. Koji kurac? Gdje su nestali svi oni koji se samo žale na sustav? Ova djeca su jasna potvrda da se pravi talent može izdići iznad stanja u kojem se društvo nalazi.

Ali, hajde da budemo realni — tko je ovdje lud? Misliti da će izrada robota u srednjoj školi promijeniti svijet? U redu, možda neće promijeniti svijet, ali mogu promijeniti vlastite sudbine. U svijetu gdje se često čini da se svi natječu tko će bolje stvoriti lažne slike života, ovi mladi ljudi rade nešto konkretno. Oni možda nisu svjesni toga, ali postavljaju temelje za buduće inženjere, programere, pa čak i poduzetnike.

Naravno, kao i svaka druga priča, i ova ima svoje zamke. Ova djeca se suočavaju s još jednim izazovom — idejom da će nakon završetka škole morati naći posao. U zemlji gdje je prosječna plaća često tema razgovora uz pivo, kako će se snalaziti oni koji se odluče nastaviti u tom smjeru? Ovdje se dolazi do onog neugodnog pitanja: tko bi, jebeno, riskirao sve to za neizvjesnu budućnost? Pa, izgleda da su oni spremni.

I tako, dok se mi pitamo hoće li naš sljedeći robot biti bolji od prošlog, ovi srednjoškolci već razmišljaju o svemu. O tome kako će učiti iz svojih grešaka, kako će unaprijediti svoje projekte, kako će se natjecati na još višim razinama. I dok mi razmišljamo o sljedećem putu do dućana ili o tome kako ćemo platiti sljedeći račun, oni grade robote i ruše granice.

Zar to nije fascinantno? Dok se svijet bori s problemima koje su stvorili odrasli, mladi ljudi se okupljaju, surađuju i stvaraju nešto novo. U doba kada su svi opsjednuti instant uspjehom, oni su shvatili da je uspjeh proces — dug, mukotrpan, ali vrijedan.

I tako, uz vjetar u leđa i brončanu medalju oko vrata, njihova priča postaje inspiracija za sve nas. Možda bi, umjesto da se iznova vraćamo na iste stare teme, trebali slušati što ova mlada generacija zapravo ima za reći. Jer, na kraju krajeva, oni su ti koji će nas odvesti u budućnost. I dok budemo sjedili, gledajući kako se svijet mijenja, sjetimo se da su ovi mladi inovatori samo korak ispred nas.

Izvor: fiuman.hr