Vibe coding i smak svijeta programera

Pedeset tisuća juniora u prvoj godini. To je otprilike broj ljudi koji su prošle godine završili neki oblik formalnog obrazovanja za programiranje, a da bi u roku od šest mjeseci shvatili da im je diploma vrijedna otprilike koliko i pretplata na ChatGPT koja im je, eto, upravo napisala prvi REST API dok su oni još razmišljali što je točno POST metoda. Industrija je odlučila da je vrijeme za vibe coding — koncept u kojem ne pišeš kod, nego ga njišeš, kao da si na koncertu, a AI je bend koji svira sve tvoje omiljene pjesme dok ti samo klimaš glavom i povremeno baciš "make it blue" u prompt. I super je. Stvarno. Osim što netko zaboravlja reći juniorima da je bend tu samo dok traje predgrupa, a kad krene glavni program, bubnjar odlazi kući s tvojom djevojkom.

Pogledajmo što se zapravo događa. Vlasnik skladišta je s AI-jem napravio aplikaciju za upravljanje inventarom, što je sjajno — čovjek je riješio problem koji ga je mučio godinama, a da nije morao platiti firmu koja bi mu naplatila pedeset tisuća eura i isporučila nešto što radi na Windows 95 emulatoru. Dizajnerica je bez ijednog retka koda napravila svoju prvu aplikaciju, što je također sjajno — kreativni ljudi konačno imaju alate da realiziraju ideje bez da moraju postati polovični inženjeri. To je demokratizacija alata. To je dobro. To je kao kad je Gutenberg izumio tiskarski stroj pa su svi mogli čitati Bibliju, a ne samo svećenici. Samo što se u toj priči zaboravlja reći da su svećenici i dalje bili potrebni — netko je morao prevesti tekst, netko ga je morao urediti, netko je morao znati što uopće znači ono "ne ubij" kad ga staviš u kontekst rata s drugim plemenom.

A evo što se događa s hiringom za juniore. Pada. Brzo. Kao da je netko isključio gravitaciju pa svi mladi programeri lebde iznad tržišta rada, nadajući se da će ih netko povući dolje. Kompanije su shvatile da mogu uzeti jednog seniora s AI-jem i napraviti posao za koji je prije trebalo petero ljudi. To je logično. To je efikasno. To je i potpuno jebeno sjebano za svakoga tko je upravo uložio tri godine života i dvadeset tisuća eura u diplomu iz računarstva, jer sad mu netko kaže — "znaš, taj tvoj code review, to sad radi AI, a ti bi mogao otići u skladište, tamo trebaju čovjeka koji zna napraviti aplikaciju".

Ali evo gdje stvar postaje zanimljiva. taj ti ljudi koji slave vibe coding kao revoluciju, taj ti koji tvrde da je tradicionalno programiranje mrtvo — oni su taj koji će prvi vrisnuti kad im AI aplikacija za skladište počne naručivati dvjesto paleta wc papira jer je netko u prompt napisao "optimiziraj zalihe" bez da je specificirao da skladište nema mjesta za dvjesto paleta wc papira. AI ne razumije kontekst. AI ne razumije da "optimiziraj" u stvarnom svijetu znači "nemoj napraviti sranje koje će me koštati šest mjeseci poslovanja". AI razumije uzorke. I uzorci su mu, uglavnom, ono što su ljudi napisali na internetu prije 2023. godine, što uključuje i one tutorijale u kojima netko objašnjava kako napraviti web-shop za tenisice, a zaboravio je reći da trebaš dodati i SSL certifikat jer, eto, tko će to pratiti.

Zato je ideja da vibe coding ubija programere jednako glupa kao ideja da su kalkulatori ubili matematičare. Kalkulatori su ubili samo one koji su ručno vadili kvadratni korijen iz broja, i to je bilo dobro — oslobodilo ih je da rade stvari koje su stvarno važne. Isto vrijedi i za AI u programiranju. Ono što vibe coding zapravo radi je da podiže letvicu za ono što se smatra "osnovnim znanjem". Prije si morao znati napisati for petlju da bi dobio posao. Sad moraš znati zašto ta for petlja ne radi kad je AI generira s pogrešnim indeksom i tvojih pet stotina tisuća korisnika dobije "IndexError: list index out of range" na ekranu.

Problem je što industrija prodaje priču o jednostavnosti. I ljudi je kupuju. Jer je lakše vjerovati da ćeš postati programer tako što ćeš pitati chatbox da ti napiše aplikaciju nego što ćeš provesti dvije godine učeći što je točno garbage collection i zašto ti Java jede memoriju kao da je 2005. godina. Prodavači magle su odlično shvatili da ljudi žele rezultate bez truda. Zato uspijevaju. Zato će uvijek postojati netko tko će ti prodati tečaj "Postanite programer za 30 dana" dok u isto vrijeme zapošljava ljude s pet godina iskustva da mu popravljaju sranja koja je AI napravio na njegovoj platformi.

I tu dolazimo do ključne točke. Vibe coding nije problem. Problem je što smo odlučili da je početničko znanje dovoljno za profesionalni rad. Kao da kažeš da je vožnja automobila dovoljna da budeš vozač Formule 1. Da, oboje voze. Ali jedan od njih zna što radi kad mu pukne guma na 250 kilometara na sat, a drugi zove pomoć i nada se da će netko doći. AI će ti napisati aplikaciju koja radi. Ali kad ta aplikacija padne u tri ujutro jer je baza podataka odlučila da joj je dosta, ti trebaš nekoga tko zna što je transakcija, što je locking, i zašto "SELECT * FROM orders WHERE status = 'pending'" nije dobra ideja kad imaš tristo tisuća pending ordera i jedan server koji se gasi od muke.

Zato će juniori i dalje postojati. Samo ne više kao ljudi koji pišu boilerplate kod. Juniori će postati ljudi koji znaju zašto taj boilerplate kod ne radi. I to je zapravo dobra vijest — za one koji su spremni učiti ono što AI ne može, a ne ono što AI može zamijeniti. Jer AI može napisati aplikaciju. Ali ne može objasniti klijentu zašto mu treba tri tjedna duže da bi aplikacija radila kako treba. Ne može sjesti s arhitektom i reći "ova baza podataka neće izdržati load, moramo mijenjati shemu". Ne može preuzeti odgovornost kad aplikacija sruši proizvodnu liniju jer je netko zaboravio dodati validaciju na unos podataka.

I zato će, na kraju, onaj vlasnik skladišta koji je napravio aplikaciju s AI-jem vjerojatno završiti s nečim što radi — dok ne prestane raditi. A onda će platiti nekome tko stvarno zna što radi da mu to popravi. I platit će ga više nego što bi platio da je od početka angažirao profesionalca. Jer popravak sranja uvijek košta više nego što košta napraviti stvar kako treba. To je zakon. To je univerzalno. To vrijedi i za programiranje i za bračne veze i za kućne renovacije.

Vibe coding je alat. Kao i svaki drugi alat. Dobar je za nešto. Nije dobar za sve. I najpametniji ljudi u industriji su oni koji su to shvatili prije nego što su potrošili novac na marketing koji im govori suprotno.

A juniori? Juniori će preživjeti. Samo ne više kao ljudi koji pišu kod. Nego kao ljudi koji znaju zašto kod ne radi. I to je, na kraju, jedino što je ikad vrijedilo.

Izvor: bloomberg.com