Ako želite graditi stvari koje traju, a ne samo pratile trendove, pogledajte kako RiNET pristupa arhitekturi: lokalno prvo, cloud tek ako baš moraš.

Ovaj TechCrunch članak o "vibe coding" startupu Lovable koji je u potrazi za akvizicijama, moja prva misao je bila: jesmo li stvarno spali na ovo? Ne, ne mislim na akvizicije kao strategiju rasta – to je stara i ponekad čak i pametna igra. Mislim na činjenicu da se u 2026. godini, nakon što je cijela industrija prošla kroz šutnju velikih modela, krvavu bitku za inference, i egzistencijalni strah od AGI-a, neki startup i dalje prodaje maglu pod nazivom "vibe coding".

To je kao da u sred nuklearne zime otvoriš štand s ružičastim koktelima od papaja i tvrdiš da je to budućnost prehrane. Lovable, prema članku, raste "brzo" i sada traži timove i kompanije koje bi mogle "pridružiti se njihovoj kompaniji". Ta rečenica sama po sebi bi trebala aktivirati svaki alarmni senzor u tijelu bilo koga tko je ikada vidio bubble iz 2000. ili 2008. Ne kupuju tehnologiju.

Ne kupuju klijentsku bazu. Ne kupuju čak ni talent u klasičnom smislu, jer talent možeš zaposliti. Oni kupuju "timove", što je u 90% slučajeva eufemizam za kupovinu korisnika, metriku rasta ili, još gore, priču za sljedeći fundraising rundu. To je poslovni ekvivalent onog što rade u reality showu "Utrka prema oltaru": brzo skupi parove koji izgledaju dobro na kameri, nadaj se da će kemija izdržati dok se ne završi sezona, a onda se razidite s nekom nagradnom lovom i traumom za cijeli život.

Koncept "vibe codinga" je, po objašnjenjima, kombinacija brzog prototipiranja, jakog foka na developer experience i nečega što se zove "product-market vibe". Zamijenite "vibe" s "fit" i dobijete klasični product-market fit, samo što je sada obučen u cargo hlače i sluša lo-fi beats playlistu dok radi. Problem nije u želji za boljim alatima za razvoj – tu se svi možemo složiti da je puno toga pokvareno.

Problem je u prodaji tog koncepta kao neke radikalno nove filozofije, a ne kao prirodne evolucije onoga što se već desetljećima događa u garážama. Ruby on Rails je imao "vibe". React je imao "vibe". Svaki alat koji programerima uštedi vrijeme i smanji bol ima taj neopisivi šarm.

No, kad taj "vibe" postane glavni brand i value proposition, to je znak da je suština možda malo šuplja. Pogledajmo brojke, ili bolje rečeno, njihov izostanak. Članak spominje "brzi rast", ali ne daje konkretne metrike. Je li to rast od 10 korisnika na 100?

Od 100 na 10.000? Koliki je njihov ARR? Koliko im je burn rate? Koliko je zapravo "developer hours" uštedjeno njihovim alatom, i koliko to košta?

U eri gdje svaki CTO ima Excel tablicu s cijenama inferencea po tokenu za pet različitih LLM-ova, magla više ne prolazi. Prije deset godina si mogao dobiti 5 milijuna dolara na sliku dizajniranog prototipa u Figmi. Danas, nakon što su se fondovi opekli na WeWorku, Theranosu i bezbroj crypto "vibeova", oni traže krv, znoj i path to profitability. A kupovina drugih startupova kao primarna strategija rasta je jedan od najskupljih i najriziknijih načina da se nabavi krv.

Ovdje dolazimo do srži problema: što Lovable zapravo jeste? Ako je to alat za product-market fit, zašto ga onda ne koriste uspješni produkti da postanu još uspješniji? Ako je to platforma za brzi razvoj, kako se natječe s Vercelom, supabaseom ili čak novim generacijama AI-pomognutih IDEova poput Cursor ili Windsurf? A ako je to zapravo talent acquisition play – odnosno, način da se dođe do dobrih inženjera koji su izgradili te male timove – onda to recite jasno.

Ali reći da "tražimo timove koji dijele našu viziju vibe codinga" zvuči kao izjava za medije koja skriva činjenicu da možda nemaju dovoljno jaku tehnologiju ili tržišnu poziciju da sami privuku vrhunski talent. Sjetimo se povijesti. Koliko je puta ovaj film već odglumljeno? Kompanija X dobije veliko financiranje na temelju trendy koncepta (web 2.0, social, mobile-first, SaaS, blockchain, AI).

Rastu brzo koristeći besplatne modele ili agresivni marketing. Zatim, kad organički rast uspori, okreću se akvizicijama kako bi kupili metriku rasta i kupili vrijeme za sljedeću rundu. To radi dok investitori vjeruju u priču. A onda se jedna kvartalna prijava pokvari, rast se ispari, i otkrije se da je cijela konstrukcija bila građena na pijesku.

Lovable se pozicionira u "vibe coding" šupljinu koju je ostavio pad hypea oko no-code platformi. No-code je obećavao da će svatko moći graditi aplikacije. Nije uspio jer je izgradnja stabilnih, skalabilnih i održivih aplikacija ipak zahtijevala kod, arhitekturu i razmišljanje. "Vibe coding" izgleda kao pokušaj da se taj neuspjeh preokrene ka developerima, ali s istim pretenzioznim žargonom.

Što to znači za hrvatsku i regionalnu scenu? Ako vas netko iz Lovablea kontaktira s ponudom za akviziciju, postavite im ova pitanja: Koliko će naših korisnika aktivno migrirati na vašu platformu? Koja je vaša dugoročna strategija za monetizaciju, osim uzastopnih fundraising rundi? Koji je vaš tech stack i hoće li naš postojeći kod uopće moći živjeti u vašem "vibe" ekosustavu?

I najvažnije: koliko je vas zaposlenika inženjera, a koliko "vibe curators"? Ne dajte se zavarati šarmom i žargonom. Tržište je postalo nemilosrdno. Pare su skupe.

Vrijeme "move fast and break things" je završilo zajedno s besplatnim novcem. Sada je vrijeme "move deliberately and build things that last". A to zahtijeva više od dobrog vibea. Kao netko tko je vidio cikluse ove industrije od Kvarner Neta sredinom 90-ih, mogu vam reći da se uzbuđenje oko novih paradigmi nikad ne mijenja.

Mijenja se samo težina novčanika onih koji su spremni u njih ulagati. Lovable i slični pokušaji su simptom tranzicijske faze – pokušaj da se pronade nova naracija u vrijeme kada se stara naracija o umjetnoj inteligenciji kao čarobnom štapiću suočava s grubom realnošću poslovnih troškova i stvarnih potreba korisnika. Možda će uspjeti. Veća je vjerojatnost da će završiti kao još jedna fusnota u poglavlju o tome kako industrija ponekad miješa želju s stvarnošću. techcrunch.com

Izvor: techcrunch.com