Web builder za AI: kako jedan agent gradi cijelu platformu

Zamislimo scenarij koji zvuči kao science fiction, a zapravo je već danas operativna stvarnost u RiNET Engineeringu. Umjesto da developerski tim sjedi tjednima i piše boilerplate kod, dizajnira baze podataka i petlja s API endpointima, mi smo tog procesa oslobodili jednim jedinim agentom. Zovemo ga Mission Control orchestrator, i on je postao naše najmoćnije oružje u izgradnji kompleksnih platformi. Ne riječ je o pukom autocompleteu ili pomoćniku koji predlaže retke koda. Ovo je autonomni arhitekt koji, na temelju definiranog scopea, od nule generira cijeli web builder – od baze podataka do deploya. I dok skeptici pričaju o ograničenjima LLM-ova, mi smo dokazali da agent može pokriti 90% posla bez ljudske intervencije. Preostalih 10% je tamo gdje dolazimo mi – ljudi koji razumiju da stroj treba nadzor, ali ne i mikromenadžment.

Prva stepenica u tom procesu je definicija scopea. Ovdje nema mjesta za nejasnoće. Agentu damo specifikaciju koja je čvrsta kao beton: što platforma treba raditi, koji su entiteti, kakve veze postoje među njima, koji su ključni use casevi. Ako je scope loš, rezultat će biti loš, ali to je istina i za ljudske timove. Ono što je fascinantno jest brzina kojom Mission Control procesuira tu informaciju. Dok bi čovjeku trebalo nekoliko sati da razradi detalje i uskladi se s ostatkom tima, agent u roku od nekoliko minuta proizvede strukturirani dokument koji služi kao temelj za sve daljnje korake. Ne riječ je o pukom prepisivanju zahtjeva u JSON format. Agent razumije kontekst, prepoznaje obrasce iz ranijih projekata i automatski predlaže optimizacije koje čovjek možda ne bi ni primijetio.

Slijedi generiranje DB schemame. Ovdje agent pokazuje svoju pravu snagu. Na temelju scopea, on kreira relacijske modele, definira indekse, postavlja constraintove, vodi računa o normalizaciji i performansama. Uzmimo primjer platforme za upravljanje resursima u jednoj infrastrukturnoj firmi. Agent je generirao shemu s 47 tablica, uključujući složene many-to-many relacije i temporalne tablice za audit trail. Ljudski tim bi na tome radio tri dana, uz dvije iteracije revizije. Agent je to napravio za 45 minuta. Naravno, shema nije bila savršena – našli smo tri anomalije koje su zahtijevale korekciju, ali to je manje od 1% ukupnog volumena. I te anomalije nisu bile posljedica loše logike, već specifičnih edge caseva koje agent nije mogao predvidjeti jer nisu bili eksplicitno navedeni u scopeu.

Kad je shema spremna, agent prelazi na generiranje API endpointe i to je možda najimpresivniji dio cijelog procesa. Ne riječ je o pukom CRUD generatoru koji stvara standardne GET, POST, PUT, DELETE rute. Mission Control razumije poslovnu logiku. Za svaki endpoint definira validacijske ruleove, autentifikacijske zahtjeve, rate limiting, error handling i dokumentaciju u OpenAPI formatu. U jednom projektu za reguliranu industriju, agent je generirao 124 endpointa s implementacijom složenih workflowova koji uključuju višestupanjske approve procese i integraciju s vanjskim sustavima za provjeru sukladnosti. Kada smo testirali te endpointove, 96% ih je prošlo unit testove iz prve. Preostalih 4% zahtijevalo je prilagodbe zbog specifičnih business ruleova koji su bili nedovoljno precizno definirani u početnoj specifikaciji.

Frontend skeleton je sljedeći korak i tu agent pokazuje svoju fleksibilnost. Na temelju API specifikacije, on automatski generira React komponente, postavlja routing, definira state management i kreira osnovne forme za svaki entitet. Naravno, to nije dizajn iz snova – nema custom CSS animacija ni pixel-perfect tipografije. Ali to je funkcionalni kostur koji radi i koji developer može dalje oblikovati. U praksi, to znači da umjesto da čekamo tjedan dana na frontend koji je funkcionalan, ali ružan, imamo ga za nekoliko sati. I ključna stvar koju smo naučili: agent ne pokušava biti dizajner. On je graditelj strukture. Dizajn i UX ostaju ljudski domen jer su previše subjektivni i kontekstualni za trenutne mogućnosti LLM-ova. Ali struktura, responzivnost, pristupačnost – to agent radi bolje i brže od prosječnog frontend developera.

Gradimo ovo svaki dan. Ako tvoja institucija troši mjesece na taj problem — razgovaraj s nama.

Testovi su možda najpodcijenjeniji dio ovog procesa, ali u RiNET Engineeringu smo ih postavili kao mandatory gate. Agent generira unit testove, integration testove i smoke testove za svaki dio platforme. I to ne radi na silu. On razumije kritične putove i prioritizira testove prema riziku. U jednom projektu, agent je identificirao 17 potencijalnih race conditiona u asinkronim operacijama koje ljudski developer nije uočio. Generirao je testove koji su te uvjete reproducirali i dokumentirao ih. Kada smo pokrenuli CI/CD pipeline, testovi su prošli s 99.2% coveragea. Onih 0.8% bili su rubni slučajevi koji su zahtijevali ručnu provjeru jer su uključivali specifične konfiguracije okruženja koje agent nije mogao simulirati. Ali i to je bila lekcija: agent je iskren i transparentan. Ne laže o svom radu. Ako nešto ne može pokriti, jasno to kaže.

Deploy faza je mjesto gdje dolazi do izražaja human-in-the-loop princip. Agent priprema cijeli deployment package: Docker slike, Kubernetes manifeste, environment varijable, migration skripte, monitoring konfiguracije. Sve je spremno za paljenje. Ali mi smo postavili jednu željeznu granicu – deploy approval je ljudska odluka. Zašto? Jer deploy nije samo tehnički čin. To je poslovna odluka. To znači da platforma ide u produkciju, da će korisnici raditi s njom, da će podaci teći. I dok agent može garantirati tehničku ispravnost, on ne može procijeniti poslovni kontekst. Je li pravi trenutak? Jesu li svi stakeholderi informirani? Postoji li rollback plan? To su ljudske odluke. I zato smo zadržali taj jedan klik kao ljudsku privilegiju. Ne zato što agentu ne vjerujemo, nego zato što odgovornost ne možemo delegirati.

Ključno pitanje koje si namećemo nakon svakog ovakvog projekta jest: što to znači za budućnost developmenta? Odgovor je provokativan, ali ga iznosimo bez zadrške. Većina današnjih developera neće izgubiti posao zbog AI-ja. Izgubit će ga jer ne znaju raditi s AI-jem. Proces koji smo opisali – od scopea do deploya – eliminirao je 90% repetitivnog, dosadnog, boilerplate posla. Ali nije eliminirao potrebu za arhitektima, za ljudima koji razumiju domenu, za onima koji znaju postaviti prava pitanja. Agent je fantastičan izvođač, ali loš kreator. On neće smisliti novi poslovni model, neće predložiti disruptivnu arhitekturu, neće osjetiti da nešto ne valja u specifikaciji. Zato je naša filozofija jednostavna: agent radi, čovjek odlučuje.

I za kraj, jedan konkretan broj koji sve govori. Na projektu platforme za upravljanje resursima, ukupno vrijeme od inicijalnog scopea do produkcijskog deploya bilo je 72 sata. U tradicionalnom razvoju, s timom od pet ljudi, to bi trajalo tri tjedna. Razlika nije u kvaliteti – platforma je prošla sve audite i radi bez greške već šest mjeseci. Razlika je u brzini i u tome što su naši developeri tih 72 sata potrošili na stvari koje stvarno vrijede: na arhitekturu, na optimizaciju, na razgovor s korisnicima. Agent je odradio grubi posao. Mi smo odradili inteligentni dio. I to je jedina budućnost developmenta koju vidimo kao održivu.

Ako te zanima ovakva arhitektura ili gradiš nešto slično za svoju instituciju — javi se preko rinet.one.