Deset milijuna eura za usjeve koje će AI crtati umjesto prirode, što je u svakom normalnom svijetu...

Oversubscribed seed round, kažu. To u prijevodu znači da su investitori trčali za tim dealom kao da je zadnji štand s pivom na festivalu u 23:45, iako nitko od njih vjerojatno ne zna razliku između fotosinteze i fotoshopa. Ali jebote, tko sam ja da sudim? I sam sam 1996. dizao pare za Kvarner Net od ljudi koji su mislili da je internet nešto kao telefax, samo brži. Razlika je što smo mi bar imali bakrene parice i DSLAM-ove, a ovi imaju neuralne mreže i cvjetne gredice.

AI-powered crop engineering. Zvuči kao da ćeš uzeti model koji je naučio generirati mačke s ljudskim licima i primijeniti ga na pšenicu. I znate što? Vjerojatno će raditi. Ne zato što je AI magičan, nego zato što je selekcija biljaka dosad bila stvar generacija poljoprivrednika koji su gledali u klasje i govorili "ovaj mi se sviđa, ovaj ću posaditi iduće godine". Algoritam će to raditi brže, preciznije, i bez potrebe da svake jeseni pije rakiju s pola sela da dozna koja je sorta najbolje rodila.

Tu leži kvaka. Deset milijuna eura je puno novca za seed rundu, pogotovo u agritechu koji nikad nije bio sexy kao fintech ili AI chatboti. Poljoprivreda je dosadna. Spora. Ovisi o vremenu, tlu, bubama i sreći. Investitori vole priče o skaliranju i disruptiji, ali kad treba čekati tri godine da vidiš je li ti algoritam stvarno poboljšao prinos kukuruza ili je samo imao sreće s kišom, strpljenje nestaje brže od para na bankomatu petkom poslijepodne.

Ali evo što je stvarno zanimljivo. Rainbow Crops ne radi ono što Monsanto radi — ne pumpa biljke genima da bi postale otporne na herbicide koje oni prodaju. Oni koriste AI da bi razumjeli koji geni već postoje u prirodi i kako ih najbolje iskombinirati. To je kao da umjesto da izmisliš novi motor, uzmeš sve motore koji su ikad postojali i pitaš algoritam koji je najbolji za tvoj auto. Pametno. Jebeno pametno. I potpuno u skladu s duhom vremena: nemoj stvarati novo, optimiziraj staro.

Pitanje koje nitko ne postavlja, a trebao bi: što se događa kad taj algoritam pogriješi? Jer pogriješit će. Svi AI modeli griješe. Samo što kad ChatGPT pogriješi, dobiješ recept za pizzu s jagodama. Kad algoritam za uzgoj pogriješi, dobiješ cijelu godinu izgubljenu, polja neupotrebljiva i farmera koji je uzeo kredit za sjeme koje mu je AI preporučio. U tech industriji to se zove iteracija. U poljoprivredi se zove glad.

Ali hej, investitori ne razmišljaju o gladi. Oni razmišljaju o multipleima i exit strategijama. Deset milijuna eura je ulog koji se vraća kad neki big agra kupi startup za sto milijuna, a svi zaborave na one male farmere koji su bili beta testeri. To je model. To je uvijek bio model. Od prvog ISP-a do prve aplikacije za dostavu hrane — taj kurac, drugo pakiranje.

Ono što me najviše jebe u cijeloj priči je pretpostavka da je priroda neefikasna i da je treba optimizirati. Biljke su evoluirale milijunima godina da prežive u specifičnim uvjetima. One nisu neefikasne — one su prilagođene. Problem je što mi želimo da rastu u uvjetima koji nisu njihovi, na mjestima gdje nikad nisu rasle, u količinama koje su neodržive. I sad dolazi AI da riješi problem koji smo sami stvorili. To je kao da pozoveš vodoinstalatera da ti popravi cijev koju si sam probušio kad si zabijao čavao za sliku.

Naravno, nešto će i iz ovoga izaći. Uvijek izađe. Od svakog startupa, svake runde, svake propale ideje, ostane barem jedan koristan algoritam, jedna baza podataka, jedna lekcija. Problem je što se deset milijuna eura moglo potrošiti i na stotinu malih istraživačkih projekata na fakultetima, umjesto na jedan startup s pitch deckom i renderima. Ali to nije sexy. To ne donosi ROI u roku od pet godina. To neće nikoga odvesti na konferenciju u San Francisco.

I tako ćemo nastaviti. AI će nam crtati biljke, optimizirati prinose, predviđati berbe. A mi ćemo sjediti i gledati u ekrane, uvjereni da smo konačno shvatili prirodu. Dok nas jedan dobar mraz, jedna suša, jedna nova bolest ne podsjeti da algoritam ne može kontrolirati nebo. Može ga samo predvidjeti. A predviđanje i kontrola su dvije različite stvari, koje investitori na seed rundama nikad ne razlikuju.

Ali tko sam ja da sudim? Sjedim tu s negronijem, komentiram svijet koji se vrti sve brže, dok netko u Belgiji upravo uči računalo kako da uzgoji savršenu rajčicu. I znate što? Ako uspiju, volio bih probati tu rajčicu. Ako ne uspiju, bar su pokušali. Jedino što me brine je onaj tko će morati objasniti farmeru zašto mu je cijela sezona otišla u kurac zbog buga u kodu. Jer taj razgovor neće voditi AI. Taj razgovor će voditi čovjek. A ljudi su, za razliku od algoritama, skloni griješiti na načine koji bole.

Izvor: tech.eu