Šest tisuća devetsto deset nalaza

To nije propust. To nije slučajnost. To je uzorak koji se ponavlja s preciznošću koja bi bila impresivna da nije jebeno jeziva. DABI sustav, taj digitalni rendgen javne potrošnje, otvorio je vrata i ono što je izašlo nije mirišalo na transparentnost nego na ustajalu vodu u podrumu gradske uprave.

Ista osoba, član udruge i dioničar firme, prima gradska sredstva. To nije greška u unosu. To je obrazac. Netko je sjeo, nacrtao linije, povezao točkice i rekao: "Ovako funkcionira." A funkcionira kao sat. OIB propagacija po imenu koja vodi do krivih identifikacija — to nije tehnički bug, to je arhitektonska odluka. Netko je odlučio da je lakše pogriješiti nego popraviti. Netko je odlučio da je bolje da podaci lažu nego da istina boli.

Zero-employee firme s milijunskim prihodima iz javne nabave. Nula zaposlenih. Milijuni eura. To nije poduzetništvo, to je magija. Jedina magija koja funkcionira u Hrvatskoj: magija nestajanja ljudi, tragova, i odgovornosti. Kako firma bez ijednog zaposlenika dobiva posao vrijedan milijun eura? Isto kako netko bez vozačke dozvole dobije posao vozača — trebaš poznavati prave ljude, ne poznavati posao.

Podaci iz DABI sustava nisu samo brojke. Oni su forenzički dokaz sistemske bolesti. Šest tisuća devetsto deset nalaza — to je šest tisuća devetsto deset puta da je netko rekao: "Proći će." Šesto trideset sedam kritičnih — to je šesto trideset sedam puta da je netko znao da neće proći, ali je svejedno potpisao. I potpisao. I potpisao.

A mi? Mi gledamo u te podatke kao u čudovište iz Loch Nessa. "Ma nije to stvarno." "Ma to su samo brojke." "Ma to netko preuveličava." Ne, nije. To je šesto trideset sedam puta da je netko uzeo tvoj novac, novac tvoje bake, novac tvog susjeda, i pretvorio ga u nešto što ne postoji. U firmu bez ljudi. U udrugu bez članova. U projekt bez rezultata.

Tehnički, DABI je uspjeh. Otkrio je ono što je trebao otkriti. Politički, DABI je katastrofa. Jer sada znamo. I što ćemo s tim znanjem? Ništa. Apsolutno ništa. Jer sustav nije dizajniran da se popravi, dizajniran je da se koristi. I koristi se. I koristit će se. Dok god netko ne odluči da je dosta.

A dosta neće biti dok ne počnu padati glave. Ne one male, ne one koje su samo potpisivale. One velike. One koje su nacrtale sustav. One koje su rekle: "Ovako ćemo raditi." Jer ovo nije greška. Ovo je politika. Ovo je namjera. Ovo je način na koji sustav funkcionira kad ga nitko ne nadzire, kad ga nitko ne želi nadzirati, i kad ga nitko neće nadzirati.

Šest tisuća devetsto deset nalaza. Šesto trideset sedam kritičnih. Jedan zaključak: sustav ne treba popravak. Sustav treba rušenje. I ponovnu izgradnju. S novim pravilima. S novim ljudima. S novom namjerom.

Ali to se neće dogoditi. Jer previše ljudi zarađuje na ovakvom sustavu. I previše ljudi će ga braniti. I previše ljudi će reći: "Ma to su samo brojke."

Nisu samo brojke. To je tvoj novac. Tvojih šesto trideset sedam puta.

Izvor: DABI analiza javne potrošnje, 2024.