Umjetna inteligencija je napokon otkrila kako stvarati muziku koja zvuči kao da je netko umro u sobi punoj sintisajzera
Doslovno. Poslušaj bilo koji od tih AI-generiranih 'hitova' i čut ćeš upravo to: tehnički besprijekorno, emocionalno sterilno, potpuno predvidivo sranje koje bi moglo služiti kao pozadinska muzika u čekaonici stomatologa koji je specijaliziran za ekstrakciju duše. A mi to nazivamo napretkom. Mi, vrsta koja je proizvela Beethovena, Milesa Davisa, Kate Bush i Thompsona, sada trošimo gigavate električne energije da bi mašina koja ne razlikuje ljubav od algoritma za preporuku proizvela pjesmu pod nazivom 'Electric Dreamscape' koja zvuči kao da ju je napisao Excel s egzistencijalnom krizom.
Koji kurac. Zapitao bih se što je pošlo po zlu, ali odgovor je očit: novac, odnosno njegova trajna odsutnost iz glava ljudi koji vode ove operacije. Jer etika, umjetnost, ljudski duh – to su sve varijable u jednadžbi čiji je krajnji rezultat veći broj pretplatnika i veći revenue stream.
Sve ostalo je šum. Razumijem tehničku fascinaciju. Za one koji su cijeli život provodili rastavljajući stvari na díjelove, ovo je vrhunac: mašina koja može analizirati pet milijuna pjesama, izvući šablone, prepoznati kako se gradio 'Smells Like Teen Spirit' ili kako Aretha Franklin gradi emociju, i onda to replicirati u beskonačnost. To je impresivno na način na koji je i čovjek koji može recitirati cijeli telefonski imenik impresivan: fascinira te sposobnost pamćenja, ali ne i sadržaj.
Problem nastaje kada ti taj ljudi – inžinjeri, poduzetnici, venture kapitalisti – pokušaju tu istu logiku primijeniti na nešto što nikad nije bilo samo zbirka díjelova. Umjetnost nije puzzle. Muzika, posebno ona dobra, nije samo struktura. To je nesavršenost, to je nespretni slide u gitaru koji je slučajno zvučao savršeno, to je promukli vokal snimljen u tri ujutro nakon četvrte čaše viskija, to je odluka bubnjara da zakasni s udarcem samo milisekundu jer se tako osjeća.
To je ljudska greška koja postaje genij. AI ne može imati egzistencijalnu krizu. AI ne može biti odbijen od ljubavi života. AI ne može napraviti lošu odluku iz čiste strasti.
AI može samo simulirati rezultat tih stanja, i to čini s tolikom preciznošću da postaje parodija sama sebe. To je kao gledati najrealističniji vosak na svijetu i pokušavati se zaljubiti u njega. Možeš se pretvarati, ali duboko u sebi znaš da je to prazna ljuštura. A onda tu su poslovni modeli.
O, bože, poslovni modeli. Cijela priča se prodaje pod mantrom 'demokratizacije muzike'. Sada svatko može biti muzičar! Samo upiši prompt!
Zašto učiti gitaru dvadeset godina kada AI može napraviti album za tebe u dvadeset sekundi? To je najveća prodaja magle od vremena kad je netko rekao da će NFT-ovi revolucionizirati vlasništvo. Ono što se zapravo događa je suprotno od demokratizacije: centralizacija kreativnosti u ruke par platformi čiji algoritmi određuju što čak i 'kreativnost' znači. Ako Suno ili Udio kažu da dobra pjesma ima određeni BPM, određenu strukturu stiha, određeni ton – onda će sve što AI proizvede slijediti ta pravila.
To nije oslobađanje kreativnosti, to je njeno stavljanje u najužu moguću kutiju, samo što je kutija obojana u sve boje duge i ima cool logo. Pravi muzičari, oni koji rade, koji sviraju po klubovima, koji snimaju u garažama, koji jedva sastavljaju kraj s krajem – oni se ne suočavaju s konkurencijom od još jednog genija u garaži. Oni se suočavaju s beskrajnom poplavom besplatnog, prividno prihvatljivog sadržaja koji će zasuti streaming platforme, spustiti cijenu licence na apsolutnu nulu i učiniti da bilo kakvo polaganje prava na autorska djela izgleda kao besmislena arhaična borba.
Zašto bi Netflix platio skupa prava za pjesmu za svoju seriju kada može dobiti besplatnu, 'jedinstvenu' AI pjesmu koja nikome ne pripada? Ili bolje, koja pripada platformi koja ju je stvorila. I tu dolazimo do pravne vrtloge, koja je toliko jebeno komplicirana da bi i Solomon odustao. AI modeli se treniraju na milijunima, milijardama pjesama.
Većina tih pjesma je zaštićena autorskim pravima. Tvrtke koje stoje iza AI-a tvrde da je to 'fair use', transformativno korištenje, da oni ne kopiraju nego uče, kao što ljudski um uči slušajući muziku. To je, naravno, potpuno smiješno. Ljudski um ne radi tako.
Kada ja saslušam 'Purple Rain' i onda odsvíram svoju baladu, ja ne kopiram Princeovu pjesmu. Ja internaliziram utjecaj, emociju, tehniku, i onda to propuštam kroz svoje iskustvo, svoje prste, svoj glas. Rezultat je nešto novo, nešto što je moje, iako nosi tragove onoga što sam čuo. AI ne internalizira ništa.
AI mapira. AI ne stvara iz unutarnje potrebe; on statistički generira na temelju ulaza. A taj ulaz je ukraden. To je kao da ukradeš sve knjige u knjižnici, izrežeš sve riječi, staviš ih u veliki mlin i onda kažeš: 'Gledajte, napisao sam novi roman!
Ove riječi su sada transformirane jer sam ih izrezao!' Ne, brate. To je i dalje krađa. Samo što je sada krađa u toliko ogromnim razmjerima da je to postalo apstraktno, teško za procesuirati. I tako se vrtimo u krug: pravnici tuže, tvrtke se brane, a u međuvremenu se generira još milijardi pjesama koje će, ironično, postati dio training seta za sljedeću generaciju AI-a, stvarajući neku vrstu samokanibalizirajuće, metafizičke petlje besmisla.
A što je s onim ljudima koji kažu: 'Ali slušaj ovu pjesmu, zvuči skoro kao prava!' Da. Zvuči skoro kao prava. Kao da je netko odlično oponašao pravu stvar. Cijela je poanta umjetnosti da bude prava, a ne da oponaša pravu.
Da bude istinita. Da bude rizična. AI ne može riskirati. AI može samo izračunati vjerojatnost.
I tu leži razlíka između umjetnosti i outputa. Output je siguran. Umjetnost je opasna. Output je zadovoljavajući.
Umjetnost je uznemirujuća. Output nas uspavljuje. Umjetnost nas budi. Mi sada masovno proizvodimo output i nazivamo ga umjetnošću, i to je možda najtužniji simptom naše kolektivne bolesti.
Bolesti udobnosti, brzine, jeftine zastupnosti. Zašto se mučiti stvarati nešto iz ničega kada mašina može stvoriti nešto iz svega? Odgovor je, naravno, zato što je mučenje dio procesa. Zato što je praznina iz koje nešto nastaje upravo ono što daje tom nečemu težinu i značenje.
AI preskače prazninu. AI ide izravno od zahtjeva do rezultata. I zato rezultat nema težine. Nema povijesti.
Nema boli. I zato je, u najdubljem smislu, beskoristan. Pogledajmo samo jednu od tih platformi. Ona koja je trenutno u centru pažnje.
Prodaje se kao alat za kreativce, za brzo skiciranje ideja. I to je, u najboljem slučaju, sve što jesu: skice. Prvi nacrt. Ali mi smo postali tako lijeni da čak i taj prvi nacrt želimo prepustiti stroju.
Umjesto da sjednemo za klavir i probamo tri akorda koja nam padaju na pamet, mi upišemo 'melancholy piano ballad about lost love in a cyberpunk city' i dobijemo nešto što zvuči kao trailer za igricu koja nikad neće izaći. I onda se divimo. Divimo se alatu, a ne ideji. A alat je besplatan, ili jeftin.
Ideja – prava, ljudska, krvava ideja – to je ono što je rijetko. I mi je sada sistematski potiskujemo, jer je sporija, nepredvidivija i manje skalabilna. To je medicinska dijagnoza za našu kulturu: kronična atrofija kreativne volje uzrokovana akutnom infekcijom tehnološkog instant gratificationa. Liječenje je bolno i dugotrajno, a pacijent nema volje za njim jer mu je AI upravo generirao playlistu koja mu govori da je sve u redu.
I neće te nitko spasiti. Neće te spasiti zakoni, jer zakoni kasne desetljećima za tehnologijom. Neće te spasiti etičke smjernice, jer ih pišu taj ljudi koji ulažu u ove kompanije. Neće te spasiti ni sami muzičari, jer su previše zauzeti preživljavanjem.
A sigurno te neće spasiti neki od likova s crne liste koji bi se ubacili u ovu priču. Zamislite samo da netko poput Vishena Lakhianija počne držati seminare o 'manifestiranju vašeg AI muzičkog avatara kroz pozitivnu frekvenciju'. To bi bila točka bez povratka. Čovjek koji prodaje maglu o osobnoj transformaciji sada bi prodao maglu o kreativnoj transformaciji, a ljudi bi to gutali jer je lako, jer obećava brzinu i uspjeh bez znoja. theverge.com
Izvor: theverge.com Izvor: www.theverge.com Izvor: www.theverge.com
Zanima vas ovakva AI tehnologija?
RiNET gradi sovereign AI rjesenja za javni sektor i poduzeca - od civic intelligence do automatizacije nabave.
Kontaktirajte nas →
Komentari