Agentic workflow operacije: rješenje za problem koji ste sami stvorili

Prijeđimo preko toga da je netko tek sad shvatio da agenti ne rade u kaosu. Enterprise AI timovi su se dvije godine ponašali kao da će im stroj za predviđanje riječi sam srediti back-office, a sad im treba cijeli novi softverski sloj da popravi sranje koje su napravili. Čestitam, upravo ste izmislili middleware za agente. Što slijedi, framework za frameworke? Meta-platforma za upravljanje platformama? Jer to zvuči kao da će za pet godina trebati netko tko će upravljati alatom koji upravlja agentima koji bi trebali upravljati workflowovima koje je netko napisao u Excelu 1998. i od tad ih se nitko nije usudio dirati.

Problem nije u modelima. Modeli su dobri, neki čak i impresivni — ono što izbacuju kad ih pitaš da napišu mail ili sažmu sastanak je često bolje od prosječnog čovjeka. Problem je u tome što su enterprise workflowovi nastajali organski, poput korova na napuštenom gradilištu. Svaki odjel je dodavao svoj sloj, svoju logiku, svoju posebnu CRM instancu koju je netko postavio 2013. i od tad se boji dirati jer bi se moglo sve srušiti. I sad u to treba ubaciti agenta koji autonomno donosi odluke. Koji kurac. Agent će u roku od tri sekunde naići na prilagođeni field za "tip kupca" koji postoji samo u Salesforceu ali ne i u SAP-u, i to na devet različitih načina ovisno o tome je li subota ili ne. I agent će stati. Zaključiti. I poslati ticket supportu koji ne postoji.

Zato sad dolaze "workflow execution control planes". Zvuči tehnički, zvuči pametno, zvuči kao rješenje. U stvarnosti je to priznanje da ste prodali priču o autonomnim agentima ljudima koji nemaju ni osnovnu podatkovnu higijenu. Enterprise AI nije pao zato što modeli ne znaju zaključivati, nego zato što su podatci na kojima bi trebali raditi u stanju koje bi svaki razuman baza podataka nazvala kriminalnim. I sad netko dolazi s alatom koji nameće determinističku strukturu na kaotične procese. To je kao da popravljaš procurili krov tako što staviš kantu ispod. Radi, donekle, ali nije rješenje.

Najbolji dio cijele priče je taj što su taj ljudi koji su prodali AI revoluciju sad taj ljudi koji prodaju alat za popravak AI revolucije. Nema gubitnika. Samo novi sloj. Nova pretplata. Novi consulting engagement od šest mjeseci da se "mapiraju workflowovi" prije nego što se uopće može instalirati ova nova platforma. A za dvije godine, kad i ovo pukne, doći će netko s "Agentic workflow observability suiteom" i prodati rješenje za problem koji je nastao jer su prodali rješenje koje nije funkcioniralo. To nije tech industrija. To je franšiza popravaka. Popravljaš ono što si sam pokvario, naplaćuješ više nego za original, i svi se čude što nikad nema kraja.

Podsjeća me na vrijeme kad smo postavljali prve DSL veze na Kvarneru. Ljudi su mislili da će internet riješiti sve probleme. I riješio je — stvorivši deset novih. Sad je isto, samo skuplje. Agent će riješiti tvoje workflowove, ali će ti trebati novi čovjek da pazi na agenta, i novi alat da pazi na tog čovjeka, i nova platforma da poveže te alate. A na kraju dana, netko će opet sjediti pred Excelom i ručno prepisivati brojke jer agent nije mogao obraditi PDF iz 2005. koji je skeniran pod kutom od 45 stupnjeva.

Enterprise AI je ušao u fazu u kojoj shvaćaš da je tvoj problem zapravo puno dublji nego što si mislio. I to je u redu — prvi korak je priznanje. Ali kad rješenje za taj problem naplaćuju taj ljudi koji su ti prodali iluziju da problema nema, možda bi trebao zastati. Samo na trenutak. I pomisliti: ako je agent toliko pametan, zašto mu treba cijeli novi softverski sloj da obavi ono što bi čovjek s tri klika riješio u Outlooku?

Izvor: venturebeat.com