Alphabet je pretekao Nvidiju po tržišnoj kapitalizaciji

Stotinu i deset milijardi dolara prihoda u tri mjeseca, dvadeset od toga iz oblaka koji raste šezdeset tri posto godišnje, i burza nagrađuje s deset posto skoka u jednom danu — brojke su toliko velike da ih mozak odbija procesirati kao stvarni novac, a opet, to je samo brojka koja govori nešto puno dublje o tome tko stvarno vozi ovaj cirkus. Jer evo dijalektike koju tržište upravo uči one koji misle da je prodaja lopata zlatna groznica: Nvidia je izgradila motor. Savršen motor. Motor koji bruji kao da ga je projektirao tim inženjera s previše kofeina i premalo sna, motor koji troši struje kao mala zemlja i proizvodi topline kao velika, motor bez kojeg se ne može. Ali Alphabet gradi cestu. I auto. I naplatnu kućicu. I benzinsku. I zakon koji kaže kojom stranom se smije voziti. Razlika između dobavljača i platforme je razlika između čovjeka koji prodaje pijuk i onoga koji posjeduje rudnik. Pijuk se prodaje jednom, pa tražiš novog kupca. Rudnik prodaje svaki gram zlata koji iz njega izađe, i to po cijeni koju sam odredi. Nvidia je prodavala pijukove dok je groznica trajala, i jebeno dobro zarađivala na tome — marže od sedamdeset posto nisu šala ni u kojoj industriji, a kamoli u jednoj gdje troškovi istraživanja i razvoja idu u milijarde godišnje. Ali u trenutku kad groznica splasne i kad se ispostavi da većina rudara ipak neće pronaći zlato, nego samo duboku rupu u koju su utopili milijarde, tko ostaje s praznim rukama? Alphabet je, s druge strane, godinama gradio infrastrukturu koja ne ovisi o tome hoće li netko kupiti njihove čipove. Gradili su cloud koji nije samo mjesto gdje se pohranjuju slike mačaka, nego platforma na kojoj će cijeli svijet pokrenuti svoje AI modele — modele koje su oni sami napisali, na čipovima koje su sami dizajnirali, u podatkovnim centrima koje su sami izgradili, s energijom koju su sami ugovorili. To nije vertikalna integracija, to je vertikalna dominacija. To je kao da si istovremeno proizvođač motora, automobila, ceste, benzinske postaje i prometni sudac koji odlučuje tko smije voziti. Lijepo je imati motor koji je dvostruko brži od konkurencije. Još je ljepše imati monopol na motor. Ali najljepše od svega je posjedovati cestu, jer cesta ne mari tko vozi — naplaćuje se svima. A Alphabetova cesta se zove Google Cloud, i upravo je prešla dvadeset milijardi dolara kvartalnog prihoda. Ne zato što je bolja od konkurencije — i AWS i Azure su tehnički podjednako dobri, na nekim mjestima i bolji — nego zato što je na nju spojena cijela Googleova mašinerija: pretraživanje, YouTube, Gmail, Maps, Android, Chrome, TensorFlow, TPU čipovi, DeepMind. To nije cloud, to je nacija. Nacija s vlastitom valutom, vlastitim zakonima i vlastitom vojskom koja se zove inženjerski tim od sto pedeset tisuća ljudi. Tržišna kapitalizacija nije mjera sadašnjosti, nego mjera očekivanja. Ono što su ulagači upravo rekli jest da očekuju više od čovjeka koji posjeduje rudnik nego od čovjeka koji prodaje pijuk, bez obzira na to koliko je pijuk dobar. I to je logično — pijuk se može zamijeniti. Može doći netko s malo lošijim pijukom koji je upola jeftiniji, i odjednom Nvidia nema sedamdeset posto marže nego trideset. Može doći netko s pijukom koji radi na struji iz solarne energije, i odjednom cijela računica marže ide u kurac. Ali rudnik? Rudnik je rudnik. Zamjena rudnika košta više od samog rudnika. Pedeset milijardi dolara je Nvidia potrošila na istraživanje i razvoj u posljednjih pet godina, i napravili su najbolji hardver koji svijet ikad vidio. Ali taj hardver je i dalje samo komad silicija koji treba struju, hlađenje, mrežu i softver da bi radio. Alphabet je izgradio sve to, plus distribucijski kanal koji prodaje pristup, ne proizvod. I dok Nvidia prodaje jedanput i nada se da ćeš kupiti opet, Alphabet prodaje svaki mjesec, svaki sat, svaki API poziv. Ako ikad budeš imao izbor između toga da budeš dobavljač u nečijem ekosustavu ili da posjeduješ vlastiti ekosustav, uvijek, ali uvijek biraj ovo drugo. Dobavljač se mijenja. Ekosustav se ne mijenja jer njegova zamjena košta više od samog održavanja. To je razlog zašto su monopoli toliko moćni — nisu nužno bolji, samo su skuplji za napuštanje. I Alphabet je upravo dokazao da razumije tu istinu bolje od bilo koga drugog u Silicijskoj dolini. Naravno, ništa od ovoga ne znači da je Nvidia mrtva. Nvidia ima više novca nego što će većina država ikad vidjeti, ima najbolje inženjere, ima prednost koju je teško sustići. Ali ono što se promijenilo jest percepcija. Tržište više ne gleda na Nvidiju kao na neizbježnu budućnost. Gleda na nju kao na najboljeg dobavljača u industriji koja se upravo seli s prodaje alata na prodaju usluge. I to je, , razlika između tvrtke koja vrijedi trilijun i tvrtke koja vrijedi dva trilijuna, a da pritom nijedna nije lošija nego što je bila jučer.

Izvor: thenextweb.com