Apple nudi 95 dolara nagodbe za Siri koja nikad nije bila ono što su obećali

Devedeset i pet dolara. Toliko vrijedi obećanje da ćeš razgovarati s telefonom kao s čovjekom, a ne kao s mikrofonom spojenim na pretraživač iz 2011. Apple je pristao platiti 250 milijuna dolara nagodbe zbog Siri, i sada dijeli novac onima koji su kupili iPhone 15 Pro, Pro Max ili 16 u pravo vrijeme. Ne zato što je Siri bila loša. Nego zato što je bila obećana kao nešto što nikad nije postala.

To je poanta koju nitko ne želi izgovoriti naglas: tehnološka industrija je odavno prestala prodavati proizvode. Prodaje rokove. Prodaje demonstracije. Prodaje snimke s pozornice na kojima lik u crnoj majici šapće u telefon i telefon odgovara kao da je pročitao misli. A onda dobiješ kutiju, otvoriš je, i ono što si vidio na pozornici ne postoji. Postoji nešto slično. Postoji dovoljno slično da se ne možeš žaliti. I to "dovoljno slično" je cijela poslovna strategija.

Siri je najčišći primjer te patologije u povijesti potrošačke elektronike. Predstavljena je 2011. kao asistent koji razumije kontekst, pamti prethodne razgovore i pomaže ti organizirati život. Petnaest godina kasnije, Siri je i dalje u stanju postaviti timer i pustiti pjesmu, a sve između toga je lutrija. Pitaš je nešto što nije u njenom uskom setu prepoznatih obrazaca i dobiješ onaj ledeni "Evo što sam našla na webu". Kao da pitaš prijatelja za savjet, a on ti otvori Google i okrene ekran prema tebi. Hvala, jebeno korisno.

A onda je došao ChatGPT i pokazao koliko je Siri zapravo bila zaostala. Ne malo. Generacijski. I Apple — kompanija koja je desetljećima gradila mit o tome da radi stvari kako treba ili ne radi ih uopće — odjednom je bio u situaciji da mora nešto reći. Pa je rekao: radimo na tome. Pa je rekao: bit će spremno sljedeće godine. Pa je rekao: bit će spremno za godinu nakon te. I tako u krug, dok su ljudi plaćali telefon po cijeni rabljenog automobila, a dobivali asistenta koji ne zna razliku između "rezerviraj stol u osam" i "rezerviraj stol za osam".

Nagodba od 250 milijuna dolara zvuči kao novac. Nije. To je Appleu jedan dobar vikend prodaje AirPodsima. To je zaokruživanje na sljedećem kvartalnom izvještaju. Ono što je zapravo zanimljivo nije iznos, nego priznanje. Jer nagodba je pravni način da kažeš "možda smo nešto pogriješili" bez da ikad izgovoriš te riječi. Apple nije rekao da je Siri bila precijenjena. Apple nije rekao da su reklame bile obmanjujuće. Apple je rekao: evo novca, idemo dalje. I to je sve što ćeš ikad dobiti od kompanije koja kontrolira svaku riječ koja izađe iz njenog PR odjela.

Devedeset i pet dolara po korisniku. Pogledaj to iz perspektive čovjeka koji je platio 1200 eura za telefon na temelju obećanja. Dobit ćeš manje od deset posto onoga što si platio, i to samo ako se sjetiš podnijeti zahtjev u roku. Ako ne — tvoj novac ostaje Appleu. To nije nagodba. To je test pažnje. I većina ljudi će pasti, jer većina ljudi ne čita mailove od pravnih firmi, ne prati rokove, i ne vjeruje da im 95 dolara vrijedi truda. Apple to zna. Apple je na tome i računao.

Ono što me zapravo nervira nije Apple. Apple radi ono što svaka kompanija radi kad ima monopol na pažnju: maksimizira prihod, minimizira odgovornost, i gura probleme pod tepih dok ne postanu pravni slučaj. Ono što me nervira je kolektivna amnezija. Ista publika koja je prije pet godina slavila Apple jer "ne izdaje proizvod dok nije spreman" sada slavi Apple jer izdaje proizvode koji nisu spremni, i onda plaća odvjetnicima da to pospreme. Pravilo se promijenilo. Mit je ostao. To je definicija dobre marke: kad ti kupci brane ono što ti više ne radiš.

Siri nije slučaj. Siri je simptom. Pogledaj bilo koju veliku AI najavu iz zadnjih dvije godine. Većina onoga što je pokazano na pozornicama nije postojalo u trenutku pokazivanja. Postojalo je kao snimka, kao demo u kontroliranim uvjetima, kao "coming soon". A onda je došlo tržište, i došli su korisnici, i došla je stvarnost, i stvarnost je uvijek ružnija od najave. Pitanje nije je li AI precijenjen. Pitanje je koliko je puta industrija izgradila cijeli narativ na nečemu što još nije bilo gotovo, i koliko je puta to prošlo bez posljedica.

Odgovor: svaki put. Jer posljedice uvijek dođu u obliku nagodbe, a nagodba je trošak poslovanja, ne lekcija. Apple će platiti 250 milijuna, izdati priopćenje u kojem ne priznaje ništa, i sljedeće jeseni izaći s novim telefonom i novim obećanjem. I ljudi će stajati u redu. I ja ću stajati u redu, jer nisam ništa bolji. Samo sam svjesniji koliko me to košta.

Ako je Siri bila vrijedna 95 dolara nagodbe, koliko je vrijedilo obećanje? Ništa. Obećanja nikad ništa ne vrijede, jer se ne mogu tužiti. Možeš tužiti proizvod. Ne možeš tužiti hype. A hype je ono što si zapravo kupio, i hype je ono što si zapravo dobio, i hype je jedina stvar koju ti nitko nikad neće vratiti.

Izvor: zdnet.com