Apple reže 200 radnih mjesta u Siri i Vision Pro timovima, što je u normalnom svijetu vijest...

Stotinu ljudi iz Vision Pro organizacije, stotinu iz Siri i softverskih timova, plus gotovo potpuno gašenje gaming jedinice headseta. To nije restrukturiranje, to je evakuacija. Kompanija koja je prije tri godine stajala pred svijetom i govorila da je prostorno računalstvo sljedeća velika stvar nakon iPhonea, sada tiho gasi svjetla u hodnicima i nada se da nitko neće primijetiti da je zabava gotova.

Ako se sjećate predstavljanja Vision Proa, sjećate se i one prezentacije koja je izgledala kao znanstveno-fantastični film s budžetom većim od proračuna male države. Čovjek u elegantnoj odjeći, savršeno osvijetljena pozornica, riječi poput "spatial computing" i "revolutionary" izgovarane s uvjerenjem propovjednika koji je upravo vidio Boga u silikonskom čipu. Bilo je to predstavljanje koje je trebalo uvjeriti javnost da naočale od tri i pol tisuće dolara nisu skupi ukras za bogate tehno-entuzijaste, nego nužan korak u evoluciji čovječanstva.

Tristo pedeset milijardi dolara tržišne vrijednosti kasnije, ista ta kompanija šalje ljude kući s papirnatom kutijom u koju su stavili svoje stvari s radnog stola. Nije drago. Nije slučajno. Nije greška.

Gaming jedinica Vision Proa, ona koja je trebala biti most između konzola i prostornog računalstva, jednostavno prestaje postojati. Zamislite da otvorite restoran s Michelin zvjezdicama, najavite da ćete servirati najbolji meni u gradu, uložite milijarde u kuhinju i opremu, a onda nakon tri godine shvatite da vam nitko ne dolazi jer su svi shvatili da je jelo preskupo, preglomazno i da vam za njega treba kaciga na glavi. I umjesto da promijenite recept, vi zatvorite kuhinju i otpustite kuhare.

Siri je još tužnija priča. Dvadeset godina postojanja, milijarde dolara ulaganja, a asistent koji i dalje ne razumije kontekst bolje od konobara u riječkoj konobi koji zna da kad kažete "ono kao prije" mislite na ono što ste naručili prošli put. Siri koja je trebala biti vrhunac umjetne inteligencije sada je dokaz da se u tech industriji može lagati desetljećima i nitko te neće zvati na odgovornost dok god dionice rastu.

Najzanimljiviji dio cijele priče nije samo otkaz, nego način na koji je iskomuniciran. Kompanija kaže da "realigns teams and will create new roles". To je korporativni eufemizam za "smanjujemo broj ljudi koji rade na stvarima koje ne funkcioniraju i nadamo se da će netko od onih koji ostanu smisliti nešto što će nas spasiti". Kao da šef kaže da ti ne daje otkaz, nego ti samo "oslobađa vrijeme za nove prilike". Koji kurac to znači? To znači da su ti uzeli ključeve od ureda i da zaštitar stoji pokraj tvog stola dok pakiraš stvari.

Ako pogledate širu sliku, ovo nije izoliran incident nego dio većeg obrasca koji se ponavlja kroz cijelu industriju. Velike tehnološke kompanije ulažu u projekte koji zvuče futuristički i uzbudljivo, prezentiraju ih javnosti s pompom koja priliči državnim ceremonijama, a onda ih tiho pokapaju kad shvate da tržište nije spremno ili proizvod jednostavno nije dobar. I svaki put ista priča: "reorganizacija", "optimizacija", "strateško preusmjeravanje". Nikad "zajebali smo", nikad "potrošili smo milijarde na nešto što nitko ne želi".

Pitanje na koje nitko ne daje odgovor je jednostavno: zašto je trebalo toliko vremena da netko prizna očito? Vision Pro je od prvog dana imao problema s težinom, baterijom koja traje dva sata i cijenom koja bi pokrila godišnju najamninu stana u Zagrebu. Siri je od prvog dana zaostajala za konkurencijom u razumijevanju prirodnog jezika. A opet, godinama se održavao dojam da je sve pod kontrolom, da je sve dio plana, da će se sve posložiti. To nije inovacija, to je samozavaravanje na razini korporacije.

Sada dolazi dio koji je najzabavniji za promatrati izvana. Kompanija koja je otpustila dvjesto ljudi zbog "realignmenta" istovremeno ulaže stotine milijardi u razvoj umjetne inteligencije koja bi trebala zamijeniti dio tih ljudi. Nije ironija, to je poslovna logika koja se ne zaustavlja ni pred čim. Otpustiš ljude koji su radili na Siri jer Siri nije dobra, uložiš u AI koji bi trebao raditi posao tih ljudi, a onda za dvije godine otpustiš i te AI programere jer je AI postao dovoljno dobar da piše vlastiti kod. I tako u krug dok ne ostaneš s jednim tipom koji održava servere i jednim menadžerom koji piše izvještaje o tome kako je sve pod kontrolom.

Najgore od svega je što ovo nije izoliran slučaj. Cijela industrija se kreće u smjeru koji je smiješan ako ga gledaš izvana, a zastrašujući ako si dio sustava. Kompanije troše milijarde na razvoj proizvoda koje nitko ne traži, predstavljaju ih kao nužne, a onda ih tiho ukapaju kad se pokaže da su tržište i zdrav razum ipak pobijedili. I uvijek ista priča o "viziji" i "budućnosti" koju oni vide, a mi ostali ne razumijemo jer smo preglupi ili previše vezani za prošlost.

Ako je Apple s tolikim resursima, s tako talentiranim ljudima i s tako dubokim džepovima uspio potrošiti godine i milijarde na proizvod koji sada tiho ukopava, što to govori o manjim kompanijama koje pokušavaju napraviti istu stvar s deset puta manjim budžetima? Govori da je cijela industrija u problemu, da je inovacija postala riječ kojom se opravdava sve, a radi se malo toga što je stvarno novo i korisno. Većina onoga što se danas prodaje kao "revolucionarno" je zapravo povećani ekran, brži procesor ili drugačiji oblik iste stvari koju smo već imali.

Najbolji dio cijele priče je način na koji se ovo prodaje javnosti. Kompanija ne kaže "priznali smo da smo pogriješili i da smo potrošili milijarde na nešto što ljudi ne žele". Ona kaže da "realigns teams" i da će "create new roles". To je isto kao da kažete djetetu da mu je pas otišao na selo kod djeda, umjesto da priznate da je pas uginuo. I dijete, odnosno tržište, na kraju shvati istinu. Samo što je u slučaju tržišta istina skuplja i dolazi s kašnjenjem koje košta više nego što je bilo koji od tih projekata ikada vrijedio.

Tri i pol tisuće dolara za headset koji je težak kao cigla, ima bateriju koja traje kraće od filma i koji vam na glavu stavlja ekran ispred očiju umjesto da vam omogući da gledate svijet oko sebe. I ljudi su to kupovali. Ljudi su stajali u redovima, pisali recenzije, snimali videozapise o tome kako im je to promijenilo život. A sada, tri godine kasnije, ta ista kompanija šalje te iste ljude kući jer je shvatila da proizvod nije imao smisla. Nije imao smisla od prvog dana, ali trebalo je tri godine i stotine milijardi dolara da netko to prizna.

Ako vas ovo podsjeća na nešto iz vašeg svakodnevnog života, niste u krivu. taj obrazac se ponavlja svugdje, od lokalne samouprave koja uvodi pametne semafore koji ne rade kako treba do državnih projekata digitalizacije koji se vuku godinama i troše milijune eura bez vidljivog rezultata. Razlika je samo u tome što Apple može priuštiti da prizna grešku i krene dalje, dok manji igrači tonu s brodom i brodskim dnevicima prepunim optimističnih izvještaja o tome kako je sve pod kontrolom.

Dvjesto ljudi je izgubilo posao. Dvjesto obitelji, dvjesto priča, dvjesto života koji su se vrtjeli oko projekta koji je trebao promijeniti svijet, a završio je kao još jedan redak u godišnjem izvještaju o "strateškom preusmjeravanju". Ti ljudi će naći nove poslove, neki će otići u konkurenciju, neki će pokrenuti vlastite startupe. A kompanija koja ih je otpustila će nastaviti dalje, kao da se ništa nije dogodilo, i za dvije godine će predstaviti novi proizvod koji će biti "revolucionaran" dok se ne pokaže da nije.

Jedina konstanta u tech industriji je sposobnost ljudi da budu iznenađeni očekivanim.

Izvor: thenextweb.com