Astronaut koji nije postao influencer dobio je člansku kartu kluba koji još vjeruje da je znanje...

Pedro Duque je 1998. proveo devet dana u orbiti. Devet. Dana. Danas toliko traje jedan TikTok live stream nekog lika koji objašnjava kako je Zemlja ravna i kako mu je Elon poklonio Teslu. A Duque je u tih devet dana radio znanstvene eksperimente u mikrogravitaciji, jer to je ono što astronauti rade — ne prodaju tečajeve, ne drže motivacijske govore, ne tweetaju u 3 ujutro kako su upravo kupili još jednu kompaniju koju će uništiti. IEEE ga je proglasio počasnim članom. Konačno neka vijest u kojoj nitko nije optužen za prevaru, nitko nije otpustio 1600 ljudi, i nitko nije najavio revoluciju koja će promijeniti sve što znate o nečemu.

Pedro Duque je rođen u Madridu 1963. godine. Studirao je aeronautičko inženjerstvo na Politehničkom sveučilištu u Madridu. Prijavio se na ESA-in natječaj za astronaute 1992. godine — između 22.000 kandidata odabrano je njih šest. Šest od dvadeset i dvije tisuće. To su šanse koje nitko normalan ne bi nazvao "pristupačnima", a opet, ljudi se svaki dan prijavljuju na natječaje za reality show gdje je konkurencija slična, ali nagrada je biti ponižavan pred kamerama tri mjeseca. Duque je odabrao drugi put: fizički rad, tehnička preciznost, tišina svemira. Danas, trideset i dvije godine kasnije, IEEE — najveće svjetsko udruženje inženjera elektrotehnike i računarstva, s više od 400.000 članova u 160 zemalja — dodijelilo mu je status počasnog člana. To je titula koju su prije njega dobili ljudi poput Vintona Cerfa, oca interneta, i drugih koji su izgradili temelje svijeta u kojem danas tipkamo besmislice na društvenim mrežama.

A što je Duque konkretno napravio? Prvi let: misija STS-95, Discovery, 1998. Devet dana, 134 orbite, brzina od 27.000 kilometara na sat. Drugi let: misija Cervantes, 2003., Međunarodna svemirska postaja. Treći: misija DELTA, 2006., opet ISS. Ukupno 18 dana i 18 sati u svemiru. Nije to najduži staž u orbiti — Gennady Padalka ima 878 dana — ali Duque nije nikad tvrdio da je najveći. Nije napisao knjigu "Kako sam osvojio svemir u deset koraka". Nije pokrenuo startup za "demokratizaciju svemirskih letova". Nije kupio Twitter. Nije izmislio vlastitu religiju. Nije prodavao majice s natpisom "Mars ili ništa". Čovjek je letio u svemir, vratio se, i nastavio raditi — kao direktor za operacije kod ESA-e, kao profesor, kao ministar znanosti u španjolskoj vladi od 2018. do 2021. godine. Ministar znanosti. Zamislite to: čovjek koji je stvarno bio u svemiru vodi ministarstvo znanosti. U Hrvatskoj bi takvog čovjeka vjerojatno postavili za direktora turističke zajednice ili mu dali da vodi komunalno poduzeće u Sesvetama.

I tu dolazimo do onoga što ova vijest zapravo govori, a što nije u naslovu. IEEE dodjeljuje počasno članstvo ljudima koji su obilježili struku. To nije nagrada za popularnost. To nije nagrada za broj pratitelja. To nije nagrada za to koliko si puta bio na naslovnici Forbesa. To je nagrada za rad koji su tvoje kolege — drugi inženjeri, drugi znanstvenici, ljudi koji razumiju što si napravio — ocijenili kao važan. U svijetu u kojem se vrijednost mjeri angažmanima, impresijama i konverzijama, IEEE je upravo rekao: postoje kriteriji koji se ne mjere algoritmom. Postoje ljudi koji su vrijedni ne zato što su glasni, nego zato što su točni. Duque nije influencer. Duque je inženjer. I to je, u 2024. godini, gotovo revolucionarna izjava.

Sjetimo se kako funkcionira današnja tech scena. Čovjek koji je spalio 44 milijarde dolara na kupovinu društvene mreže i onda je preimenovao u X sada prodaje članske kartice za deset dolara mjesečno ljudima koji žele plavi kvačicu pored imena. Drugi je podigao firmu vrijednu 1,500 milijardi dolara na ideji da će računala uskoro razmišljati kao ljudi, a onda je potrošio šest mjeseci objašnjavajući zašto njegov proizvod zapravo ne radi baš ono što je obećao. Treći je najavio revoluciju u medicini, pa revoluciju u energetici, pa revoluciju u prometu, pa revoluciju u svemiru, i svaka revolucija je završila kao PowerPoint prezentacija s lijepim renderima i rokom isporuke koji se pomiče za dvije godine. Svaki od njih ima milijune pratitelja. Svaki od njih je "vizionar". Svaki od njih bi, da ga pitaš što je IEEE, vjerojatno rekao da je to neki "legacy medij" ili "stara institucija koja ne razumije budućnost".

A IEEE je institucija koja je standardizirala Wi-Fi. IEEE 802.11 — to je protokol po kojem tvoj telefon danas komunicira sa svijetom. IEEE 802.3 — Ethernet. IEEE 754 — standard za floating point aritmetiku, bez kojeg bi svaki program koji si ikad napisao radio drugačije na različitim procesorima. IEEE je napisao temelje na kojima počiva cijela digitalna civilizacija, a onda je za počasnog člana odabrao čovjeka koji je letio u svemir i radio znanost. Ne čovjeka koji je tweetom pomaknuo cijenu dionice. Ne čovjeka koji je na konferenciji obećao da će riješiti klimatske promjene do 2030. Ne čovjeka koji je otpustio 1600 ljudi da bi "optimizirao strukturu troškova prema AI strategiji". Čovjeka koji je sjeo u raketu, otišao gore, pogledao Zemlju iz orbite, vratio se, i nastavio raditi svoj posao. Kakav koncept. Kakav jebeni koncept.

U Hrvatskoj imamo svoju verziju ovog problema. Naši "tech lideri" su ljudi koji drže predavanja o poduzetništvu, a nikad nisu napisali liniju koda koja je otišla u produkciju. Naši "digitalni stručnjaci" su konzultanti koji su pročitali tri knjige o agilnosti i sada prodaju transformaciju državnoj upravi za milijune eura. Naši "influenceri" su ljudi koji snimaju YouTube videe o tome kako su postali bogati, a bogati su jer snimaju YouTube videe o tome kako su postali bogati. Zatvoreni krug. Rekurzija. Piramidalna shema s boljim marketingom. A onda dođe vijest iz Španjolske o čovjeku koji je stvarno bio u svemiru i stvarno dobio priznanje od stvarnih inženjera, i shvatiš koliko je duboka razlika između onih koji grade i onih koji pričaju o gradnji. Duque je proveo devet dana u stanju bestežinskog pada. Njegovi kritičari su proveli devet godina u stanju beztežinskog baljezganja. Razlika je u tome što je jedan od njih promijenio orbitu, a drugi samo algoritam.

Ne treba idealizirati ESA-u ni IEEE. To su institucije s vlastitim problemima, birokracijom, politikama, ljudima koji griješe. ESA ima budžet od oko 7,5 milijardi eura godišnje i stalno se bori za više. IEEE ima svoje unutarnje borbe, komitete koji rade previše sporo, standarde koji se donose godinama dok tehnologija juri naprijed. Ali ono što te institucije imaju — a što Silicijska dolina sustavno uništava — je mehanizam za prepoznavanje stvarnog doprinosa. Ne popularnosti. Ne kontroverze. Ne angažmana. Doprinosa. Ako si napisao standard koji koristi milijarda uređaja, dobiješ priznanje. Ako si letio u svemir i tamo radio eksperimente, dobiješ priznanje. Ako si tweetom izazvao pad dionice za 15 posto, dobiješ... pa, dobiješ još pratitelja. I to je cijela poanta. Dvije različite ekonomije. Dvije različite valute. Jedna se zove povjerenje struke. Druga se zove pozornost mase. Prva se gradi desetljećima. Druga se kupuje za 44 milijarde dolara i onda se čudiš što je nitko ne želi.

Pedro Duque ima 61 godinu. Nije milijarder. Nije na Forbesovoj listi. Nema podcast. Nema merch. Nema OnlyFans. Nema "masterclass" o tome kako postati astronaut. Ima tri leta u svemir, nekoliko znanstvenih radova, mandat ministra znanosti, i sada — počasno članstvo u IEEE-u. To je karijera. To je život. To je nešto što se ne može kupiti, ne može izmjeriti u impressionsima, i ne može se lajkati na Instagramu. I upravo zato je važnije od svega što je danas na naslovnici TechCruncha. Svijet u kojem je astronaut počasni član inženjerskog društva je svijet u kojem još uvijek postoji razlika između slave i ugleda. A to je razlika koju smo kolektivno zaboravili. Duque je podsjetnik da je nebo i dalje granica — ali samo za one koji su spremni stvarno otići gore, a ne samo tweetati o tome.

Izvor: spectrum.ieee.org