Autom se zabila u kuću i izašla neozlijeđena! Što se ovdje, jebote, događa?

Kakav apsurd. Automobil, metalna kutija na četiri kotača, dođe do točke gdje odluči da mu je kuća draža od ceste i zakuca se u zid. Čovjek se zapita: koliko si ti, draga vozačice, napuhala da bi izašla iz takve situacije bez ogrebotine? U svijetu gdje ljudi ubijaju svoje snove zbog sitnih poskupljenja i nestašica, netko se odlučuje zabiti u kuću i izaći kao da nije ni bila unutra. Kakva sreća, ali i kakva ironija.

Zamislimo tu scenu: vozačica, ona koja je, blago rečeno, odlučila malo skratiti put do odredišta, izlazi iz automobila i prva stvar što napravi je da provjeri svoj izgled. Hoće li se pitati zašto je, zaboga, izabrala put do kuće umjesto do kafića? Mislite li da se itko u toj situaciji pita o vlastitoj pameti? Naravno da ne. Jer zašto bi se netko previše zamarala logikom kad se može osloniti na sreću? U redu, možda sreća nije jedina stvar koja ju je spasila, ali vi i ja znamo da je tako funkcionira život u ovoj ludnici zvanoj društvo.

Dok su vatrogasci objavljivali slike nesreće, pitam se: je li to uopće nesreća? Ili je to neka vrsta performansa, neka nova umjetnička instalacija? "Pogledajte, ljudi, ja sam ovdje, a auto je odjednom postao moj kućni ljubimac." U svojoj ludosti, ona je pokazala svima da je život pun iznenađenja. Ali, koji kurac, zašto bi se netko ovako ponašao? Možda je to novi trend: "Zabij se u kuću, izađi neozlijeđena — bit ćeš viralna zvijezda."

Cijela situacija podsjeća na ono kad netko uđe u kafić i naruči najskuplju kavu, a onda se iznenadi kad mu donesu račun. " je kava skupa, ali nije to razlog da se ljutim, zar ne?" Tako i ova vozačica. Izabrala je put pun izazova i sad se smije dok svi gledaju s nevjericom. I dok jedni govore da je to sreća, drugi će reći da je to čista glupost. Koji god da je, rezultat je taj — vozačica je preživjela, a kuća će se morati malo popraviti.

Vratimo se na pitanje: kakva je to vozačica koja se zabija u kuću? Recimo da je to neka vrsta "masterclassa" o bezbrižnosti. U svijetu gdje se ljudi muče s izazovima svakodnevnog života, ona se odlučuje za avanturu u kojoj nema pravila. Mislite li da je ikad pomislila na posljedice? Ili su joj misli bile usmjerene samo na kratkoročno zadovoljstvo? Možda je samo željela pokazati svijetu da je život pun iznenađenja, čak i kada odlučiš zamijeniti vožnju s vođenjem na kavu u svom dvorištu.

Ali, koja je cijena tog "iznenađenja"? Dok se vozačica smije i dijeli svoja iskustva na društvenim mrežama, netko drugi će morati platiti račun. Što s onim koji je ostao bez kuće? Je li sve to samo zabava za nju ili su tu i drugi ljudi, njihovi životi, njihova imanja? U toj ludoj igri, svi smo mi samo figure na ploči, a ona, vozačica, je nekako uspjela izmicati od sudbine.

I tako, vožnja po gradu postaje metafora. U svijetu gdje svi lete na autopilotu, netko se odlučuje preuzeti kontrolu — ali ne kroz pravila, već kroz kaos. I dok se vozačica smije, ostatak nas se pita: kako bi izgledao naš život da se odlučimo na slične "izlete"? Možda bismo se svi trebali zabiti u nešto, samo da bismo shvatili koliko smo sretni što smo uopće ovdje.

Na kraju, budućnost je stigla. Donijela je račun.

Izvor: riportal.net.hr