Automotodrom Grobnik, srpanj 2026

Tri milijuna eura organizacijskog budžeta, četrdeset tisuća očekivanih posjetitelja, i lineup koji bi i Monacu izmamio osmijeh — Bugatti Mistral, Rimac Nevera, Aston Martin Valkyrie. Nije loše za stazu koja je posljednjih godina živjela na aparatima, s betonom koji pamti bolja vremena i tribinama koje su više puta vidjele prazninu nego publiku.

Organizatori su odlučili da je dosta sranja. Umjesto da čekaju da netko drugi napravi festival brzine u Hrvatskoj — jer, priznajmo, čekali smo dok nismo postali stručnjaci za čekanje — odlučili su sami uzeti stvar u ruke. Rezultat je Meet for Speed, događaj koji obećava spoj autoshowa, utrka, tuning scene i onog neuhvatljivog osjećaja kad ti benzin uđe u krv pa ti mozak prestane funkcionirati na razini logike i počne funkcionirati na razini decibela.

Pogledajmo brojke, jer brojke ne lažu — za razliku od marketinških slogana. Trideset tisuća kvadrata izložbenog prostora, tri stotine izlagača, dvadeset tisuća posjetitelja dnevno u špici, a cijena ulaznice od 25 eura za jednodnevni pas. To nije jeftino, ali nije ni preskupo za priliku da vidiš što se događa kad čovjek i stroj odluče da granice ne postoje.

I tu dolazimo do ključnog pitanja koje nitko ne postavlja, a trebao bi: zašto je Grobniku trebalo toliko vremena da dobije ovakav događaj? Dvadeset godina staza stoji, infrastruktura postoji, ali organizatori su se bavili manjim stvarima — utrkama oldtimera, lokalnim natjecanjima, onim što prolazi. Ovo je prvi put da netko kaže: "Dosta. Dajmo ljudima ono što žele — spektakl."

Ne treba biti genij da shvatiš da je Hrvatska zemlja koja voli automobile. Volimo ih voziti, volimo ih gledati, volimo se svađati oko toga koji je bolji. A opet, nikad nismo imali festival brzine. Imali smo Grobnik, imali smo nekoliko utrka, ali nismo imali ono što imaju Monza, Spa, Nürburgring — događaj koji nadilazi sport i postaje kulturni fenomen.

I sad, kad netko konačno napravi taj korak, kad dovede Bugatti Mistral — auto koji košta više od deset prosječnih hrvatskih stanova — i Rimac Neveru — domaći proizvod koji je dokazao da Hrvati znaju napraviti nešto što nije samo dobro, nego najbolje na svijetu — ljudi će doći. Doći će jer žele vidjeti što je moguće. Doći će jer je to jedino mjesto u regiji gdje možeš vidjeti Aston Martin Valkyrie kako prolazi kroz zavoje koje si kao klinac prolazio u Need for Speedu na PlayStationu.

Ali nemojmo se zavaravati. Ovo nije samo o automobilima. Ovo je o turizmu, o ekonomiji, o tome kako jedna regija može iskoristiti svoje resurse da privuče ljude koji inače putuju u Italiju, Austriju, Sloveniju. Rijeka je grad koji ima more, ima kulturu, ima povijest — i sad će imati još jedan razlog da netko dođe i ostavi novac. Jer, hajmo biti iskreni, tko će doći na Grobnik, a ne prošetati Korzom, ne popiti kavu na Trsatu, ne otići na večeru u Volosko?

Organizatori su pametno odabrali termin — početak srpnja, kad je turistička sezona u punom zamahu, kad su hoteli puni, kad je svaka kuna dobrodošla. I umjesto da se oslanjaju na državne subvencije i eu fondove — jer, priznajmo, to je hrvatski nacionalni sport — odlučili su se osloniti na tržište. Na ljude koji su spremni platiti da vide nešto što ne vide svaki dan.

I tu dolazimo do najzanimljivijeg dijela. Ovo nije događaj koji se događa u Zagrebu, u glavnom gradu, u centru moći. Događa se u Rijeci, na Kvarneru, u gradu koji je godinama gledao kako Zagreb uzima sve — investicije, pozornost, ljude. I sad, kad netko napravi nešto što bi moglo postati regionalni, pa i europski događaj, to je poruka: "Ne trebamo vas. Imamo svoje."

Naravno, uvijek ima onih koji će reći da je ovo previše, da je preskupo, da je to samo za bogate. I imaju pravo. Nije svatko spreman platiti 25 eura za ulaznicu, nije svatko u mogućnosti doći. Ali to nije poanta. Poanta je da se nešto događa, da se nešto pokreće, da netko vjeruje da Hrvatska može biti više od plaže i bureka.

I ako sve prođe kako treba, ako se ljudi pojave, ako organizatori uspiju održati kvalitetu — ovo bi mogao postati godišnji događaj. Nešto što će ljudi planirati, nešto što će se prenositi, nešto što će postati dio identiteta regije. A to je, na kraju krajeva, jedino što je važno.

Budućnost je stigla. Došla je na Grobnik, donijela je buku, brzinu i miris gume. I ako si propustio prvi put, imat ćeš priliku za drugi — ali samo ako se ovaj pokaže uspješnim.

Izvor: fiuman.hr