Bluesky je napravio AI da ti pomogne izbjeći AI — i to je najpametnija stvar koju su ikad napravili
Dvadeset godina nakon što je Mark Zuckerberg izmislio feed, a deset godina nakon što je feed izmislio algoritam, a pet godina nakon što je algoritam izmislio AI, ekipa iza Blueskyja je napokon shvatila da je cijeli koncept besmislen — pa su napravili aplikaciju koja ti daje alat da sam napraviš vlastiti algoritam, koristeći AI, da bi izbjegao AI koji je napravio feed koji je izmislio Zuckerberg. To je kao da ti netko da čekić da sam sebi slomiš nogu, samo što je čekić napravljen od umjetne inteligencije, a noga je tvoja pažnja. je ovo predvidivo, a opet toliko jebeno tužno da zaslužuje statuu u parku ispred svakog tech ureda. Nova aplikacija zove se Attie, a njeni kreatori, bivši CEO Blueskyja Jay Graber i CTO Paul Frazee, predstavili su je na Atmosphere konferenciji kao nekakvog AI pomoćnika koji stoji na temeljima Blueskyjevog AT Protocola i koji je napajan Anthropicovim Claudeom, što je, naravno, potpuno nebitan tehnički detalj koji će biti zanimljiv samo ljudima koji su već mrtvi u duši.
Suština je jednostavna: umjesto da algoritam odlučuje što ćeš vidjeti, ti kažeš AI-u što želiš, a on gradi filter. Želiš feed samo o kvantnom računarstvu i uzgoju bonsaija? Attie će to napraviti. Želiš da te nitko nikad ne spomene?
Može. Želiš da ti se prikazuju samo objave ljudi koji su u zadnjih 24 sata jeli špagete? Vjerojatno i to može, iako bi to trebalo biti zabrinjavajuće za sve uključene. To je, u teoriji, krajnji oblik personalizacije — demokratizacija algoritma.
U praksi, to je kao da ti daju upravljačku palicu aviona, ali si ti pilot koji je prošao samo simulator na mobitelu, a vani je oluja. Dijagnoza je očita: pacijent, odnosno cijela industrija društvenih mreža, pati od teške shizofrenije. Jedan dio mozga, koji predstavlja marketinški odjel, vrišti: “Personalizacija! Kontrola korisnika!
Povratak moći narodu!” Drugi dio, koji je tehnička podrška, šapuće: “Za ovo treba API poziv za 0,03 centa po upitu, a Claude 3.5 Sonnet nije baš jeftin, a korisnici neće platiti ništa, a mi moramo opravdati valuaciju od…” — i tu se brojka ne čuje, ali vjerojatno završava s “B” kao u “bullshit”. Simptomi uključuju vjeru da će korisnici, koji su već premoreni odlučivanjem između 87 vrsta jogurta u dućanu, sada s entuzijazmom početi arhitektirati složene logičke upite kako bi im feed bio “savršen”. Liječenje ne postoji, jer je bolest profitabilna.
Naravno da su to napravili. Zašto ne bi? Kad si decentralizirani, protokolom vođeni, otvoreni, etički superiorni underdog u svijetu kojim dominira Muskova X-ova klaonica i Zuckerbergova Meta-metafora za distopiju, moraš se boriti s oružjem koje imaš. A to oružje je još jedna apstrakcija.
Cijela priča s AT Protocolom i decentralizacijom uvijek je bila intelektualno uzbudljiva, ali praktično naporna kao popravljanje ceste u jeku ljeta. “Evo, napravit ćemo bolji Twitter, ali on će biti kao email — svatko može napraviti svoj server!” je bila izjava koja je oduševila 0,01% populacije koja zna što je SMTP. Ostalih 99,99% je samo željelo da im netko kaže je li netko koga poznaju umro ili se razveo, i to što prije. Attie je logičan, gotovo očajan, sljedeći korak: ako ne možemo pobijediti centralizirane algoritme svojom čistom, lijepom decentralizacijom, dajmo korisnicima alat da naprave toliko niša da će svaka niša biti preuska da bi je veliki algoritam ikad primijetio.
To je strategija preživljavanja kukca koji se pretvara da je komadić izbljuvane trave. I tu dolazi ono Philomena Cunk pitanje koje sve stavlja na svoje mjesto: čekaj malo, ako je cijela poanta Attieja da ja, korisnik, kažem AI-u što želim vidjeti… zar to nije ono što sam ja prije radio upisujući riječi u tražilicu? Zar Google nije, prije dvadeset godina, već riješio ovaj problem? Uneseš “kvantno računarstvo i bonsai”, pritisneš Enter, i eto ti rezultata.
Razlika je, naravno, u tome što Google prodaje te upite oglašivačima, a Attie, u svojoj sadašnjoj, čistoj formi, to (navodno) ne radi. Ali to je razlika između lopova koji te opljačka na ulici i lopova koji te pozove na čaj, ukrade ti novčanik, ali ti ostavi dovoljno za tramvaj kući. I jedan i drugi su lopovi, samo što se jedan osjeća bolje u svojoj koži. Ovdje se pojavljuje pravi apsurd, onaj koji ima miris starih server soba i kabela koji su previše puta savijani.
Cijela ova priča o “vraćanju kontrole” je fantazma, lijepa priča za konferencije i tech blogove. Prava kontrola ne leži u mogućnosti da narediš AI-u da ti filtrira sadržaj. Prava kontrola leži u vlasništvu nad podacima, u transparentnosti kako ti podaci teku, u ekonomskom modelu koji nije izgrađen na pretpostavci da je tvoja pažnja roba za prodaju. Attie, koliko god bio duhovit eksperiment, ne rješava nijedan od tih temeljnih problema.
On samo dodaje još jedan sloj apstrakcije, još jedan middleware između tebe i stvarnosti. Umjesto da te Meta algoritam zatvara u filter mjehurić, ti ćeš sam sebe zatvoriti u filter mjehurić koji si sam dizajnirao. Napredak. I ne mogu a da ne pomislim na Sama Altmana u ovom trenutku.
Ne zato što je izravno uključen, već zato što je ovaj cijeli mentalni sklop — “dajmo korisnicima AI alate da sami sebi grade stvari!” — čisti OpenAI playbook. Onaj taj čovjek koji je 2015. godine pokrenuo OpenAI kao non-profit za dobrobit čovječanstva, a 2024. obilazi svjetske vlade tražeći trilijune dolara za čipove, prodaje upravo ovu viziju: svatko će imati svog AI agenta, svatko će biti programer, svatko će biti arhitekt vlastite digitalne sudbine. To je prekrasno.
To je kao da kažeš da će svatko imati svog privatnog pilota i zrakoplov. Tehnološki, možda je jednog dana i moguće. Ekonomski, društveno i psihološki, to je potpuna ludost. Većina ljudi ne želi svog AI agenta.
Većina ljudi želi da stvari jednostavno rade, da su pouzdane, i da ih neko ne zajebava. Altmanova prodaja spasenja, gdje spasenik mora potpisati ekskluzivni ugovor i platiti pretplatu, nalik je Graberovoj i Frazeeovoj ponudi: evo vam alata, sad se sami spasite. Samo što je alat, u ovom slučaju, još jedan AI model koji vjerojatno troši dovoljno struje da osvijetli cijeli manji grad, a sve kako bi ti pomogao da ne vidiš tweetove koji te nerviraju.
Ritam ove industrije je postao predvidiv do bola: prvo se stvori problem (centralizirani, zli algoritam), onda se ponudi “otvoreno”, “decentralizirano” rješenje koje je tehnički superiorno ali neupotrebljivo za normalne ljude, onda se to rješenje komplicira do te mjere da mu treba AI asistent da bi ga se uopće koristilo, a onda se taj AI asistent naplati ili postane kanal za prikupljanje podataka za neku sljedeću fazu. To nije inovacija. To je proizvodni ciklus za generiranje hypea.
Attie je, u tom smislu, savršen artefakt našeg vremena: proizvod koji svojom postojbinoj rješava problem koji je stvorila njegova vlastita filozofija. I neću lagati, postoji jedan mali, cinični dio mene koji to poštuje. U svijetu gdje se sve reže po istoj šabloni, gdje svaki startup copy-pasta taj pitch deck, pokušaj Blueskyja da se izvuče iz te klizeće ljestve besmisla — tako što će duboko zaroniti u još veći sloj besmisla — ima odredenu čast.
To je kao kad Let 3 odluče ići na Eurosong. Svi ostali pjevaju ljubavne balade o tome kako će se promijeniti svijet, a oni dođu i ispuse čistu, nefiltriranu apsurdnost trenutka, i na neki način to je najiskreniji komentar koji se može dati. Attie je, u svojoj jezgri, priznanje da je cijeli projekt izgradnje “boljeg društvenog građevinskog bloka” toliko kompliciran da mu treba umjetna inteligencija da bi ga se koristilo.
To je poruka upućena svima nama: evo, napravili smo nešto tako čisto i teoretski ispravno da je potpuno neupotrebljivo bez pomoći još jedne složene tehnologije. Sretno. Zaključak je, kao i uvijek, jednostavan. Budućnost društvenih medija neće biti decentralizirana niti centralizirana.
Bit će zamršena. Bit će sloj algoritama koji upravljaju drugim algoritmima, koji komuniciraju s AI modelima, koji interpretiraju želje korisnika koji su premoreni od svih tih mogućnosti. Kontrola će biti iluzija, ali će biti toliko sofisticirana iluzija da ćemo je prihvatiti kao istinu. Attie je samo prvi korak u tom smjeru — simptom bolesti, ne lijek. theverge.com
Izvor: theverge.com Izvor: www.theverge.com Izvor: www.theverge.com
Zanima vas ovakva AI tehnologija?
RiNET gradi sovereign AI rjesenja za javni sektor i poduzeca - od civic intelligence do automatizacije nabave.
Kontaktirajte nas →
Komentari