Čišćenje podmorja u Ičićima: akcija koja ne pita za dozvolu

Osamdeset ljudi u ranu subotu, oprema, boce, mreže i namjera da se iz mora izvadi ono što normalan čovjek tamo ne bi stavio ni slučajno. Ičići, deveti svibnja, trideset i osmo izdanje akcije Think Green. Trinaest godina duže od prosječnog hrvatskog startupa, a jedina pivota koju su napravili je iz ronilačkog odijela u suho. Nema venture capitala, nema pitch decka, nema scale-up strategije. Samo ljudi koji su shvatili da more nije smetlište, čak i kad se ponašamo kao da jest.

Pogledajte malo taj broj. Trideset osam. To je generacija. To je dijete koje je rođeno u vrijeme prve akcije danas već možda roditelj koji vodi vlastito dijete na isto mjesto da vadi gume, plastiku i limenke koje je netko bacio prije nego što je to dijete uopće postojalo. I to nije romantika. To je jebeni obračun s činjenicom da ljudi ne prestaju srati tamo gdje žive. Nije se promijenilo ništa osim broja volontera i kvalitete ronilačke opreme. Problem je taj. Samo ga sad vade bolje opremljeni ljudi.

I tu dolazimo do srži stvari. Dok se u Zagrebu, Osijeku, Splitu, Rijeci i tristo drugih gradova otvaraju strateške sjednice, održavaju okrugli stolovi i pišu dokumenti od stotinjak stranica o održivom razvoju, plavoj ekonomiji i pametnom gospodarenju otpadom, u Ičićima se ljudi jednostavno obuku, zaronu i izvuku sranje iz mora. Nula strategija. Nula consultinga. Nula EU fondova za pripremu studije izvodljivosti koja će trajati dvije godine i zaključiti da je problem kompleksan i zahtijeva daljnju analizu.

Ponekad pomislim da smo kao društvo izgubili sposobnost jednostavnog djelovanja. Sve mora proći kroz filter natječaja, procedura, javnih savjetovanja i političkih odobrenja. Akcija u Ičićima traje jedan dan. Počinje u osam ujutro, završava kad se izvadi zadnja vreća otpada. Nema koordinacije s ministarstvom, nema suglasnosti nadležnih tijela, nema čekanja da netko iz Bruxellesa potpiše da smiješ očistiti plažu na kojoj živiš. Samo dogovor, oprema i volja.

Apsurd je, naravno, u tome što te akcije ne bi trebale postojati. U normalnom svijetu, more se ne čisti volonterski jer ga nitko ne zagađuje namjerno. U normalnom svijetu, sustav prikupljanja otpada, reciklaže i edukacije funkcionira dovoljno dobro da podmorje ne izgleda kao deponij iz devedesetih. Ali normalan svijet je luksuz koji si mi, očito, ne možemo priuštiti. Pa eto volontera. I eto trideset i osmog izdanja akcije koja dokazuje da su građani spremni raditi posao koji bi država trebala obavljati bez pitanja.

Najzabavniji dio je kad čuješ argumente protiv ovakvih akcija. Pa to je samo kap u moru, kažu. Pa to ne rješava sustavni problem, kažu. Pa trebali bismo se fokusirati na prevenciju, a ne na čišćenje, kažu. Sve točno. I sve potpuno irelevantno dok u moru pluta plastika koju je netko bacio jučer. Dok se na dnu valjaju gume koje su tamo završile prije deset godina. Dok netko u obližnjoj konobi pije pivo i baca čep u more jer eto, nije mu se dalo do kante.

Prevencija je ideal. Čišćenje je realnost. I ljudi u Ičićima su to odavno shvatili. Ne čekaju savršeno rješenje. Ne traže idealan zakon. Ne očekuju da će netko drugi riješiti problem. Samo obuku odijelo, zaronu i izvuku ono što ne pripada tamo gdje žive. To je, u svojoj biti, najčišći oblik građanske odgovornosti koji postoji. Bez aplikacije. Bez blockchaina. Bez AI asistenta koji će ti reći da je plastika loša.

I dok se pitamo zašto nam javni sustavi ne funkcioniraju, zašto komunalne tvrtke kasne s odvozom, zašto natječaji propadaju, zašto se studije pišu ali ne provode, podsjetimo se na ovu subotu u Ičićima. Osamdeset ljudi. Jedan cilj. Nula izgovora. To nije tehnologija. To nije inovacija. To nije disruptivni model. To je ljudska pristojnost u najosnovnijem obliku. I upravo zato je toliko rijetka.

Jedina konstanta u hrvatskom društvu je sposobnost da se stvari dogode unatoč sustavu, a ne zahvaljujući njemu. Think Green je dokaz da volonteri mogu više od države kad je u pitanju briga o vlastitom okolišu. Što je, ovisno o kutu gledanja, ili najljepša stvar koju možete vidjeti ili najtužnija. Vjerojatno oboje.

Izvor: riportal.net.hr