Crni prozori u centru Rijeke

Nema natpisa, nema logotipa, nema naznake što se sprema — samo crna folija preko izloga, mali prozorčić i znatiželjni prolaznici koji lijepe nos na staklo. Cijeli grad pogađa kao da je netko postavio test. Hoćeš li proći pored crne kutije i nastaviti dalje, ili ćeš stati, zagledati se i početi nagađati?

Rijeka je oduvijek imala taj odnos s tajnama. Ne onim pravim, državnim, nego onim malim urbanim misterijama koje se šire brže od vijesti na portalima. Otvoreni prostor prekriven crnom folijom u Ulici Ante Starčevića, tik uz Apothecu, mjesto koje pamti bolje dane i bolje posjetitelje, postao je instant tema. Ljudi su počeli fotografirati, dijeliti, pitati. I to je, naravno, bila poanta.

Jer marketing više nije jumbo plakat na mostu. Nije oglas u novinama koje nitko ne čita jer su postale besplatne pa i dalje nitko ne čita. Marketing je misterija. Prodaja ti nije proizvod, nego osjećaj da si propustio nešto važno ako ne saznaš. Crna folija je savršen primjer: ne prodaje ništa, ali tjera ljude da pričaju o ničemu. I to je, u svijetu gdje je pažnja jedina valuta koja još ima smisla, jebeno briljantno.

Naravno, uvijek postoji i druga strana. Ona gdje se netko jednostavno uselio u prazan prostor, zalijepio foliju na izlog jer nije stigao urediti, i sad se čudi što mu ljudi lupaju po staklu. Ali to je dosadna verzija. Ona koja ne ide u story. Zato smo svi odabrali onu prvu: tajanstveni brend, novi koncept, nešto što će promijeniti grad.

I tu dolazimo do problema. Jer Rijeka je puna crnih prozora. Bukvalno i metaforički. Prostori koji su nekad bili knjižare, kafići, trgovine, sad su prazni izlozi s natpisom "Iznajmljuje se" koji stoji toliko dugo da je izblijedio na suncu. Grad se bori s prazninom, s odlaskom, s osjećajem da se nešto važno događa negdje drugdje, a mi samo gledamo kroz mali prozorčić u tuđi život.

Ali crna folija ima jednu prednost: ne laže. Ne prodaje ti stan na moru koji ne postoji. Ne obećava posao u IT sektoru s plaćom od pet tisuća eura. Samo kaže: nešto je ovdje. Ne znamo što, ali je. I to je, u svijetu lažnih obećanja i marketinških floskula, gotovo osvježavajuće.

Pitam se koliko će trebati da netko provali. Dan, dva, tjedan? Hoće li folija pasti i otkriti još jedan dućan s odjećom koju nitko ne nosi, ili će to biti nešto što stvarno vrijedi čekanja? Jer Rijeka je već vidjela dosta grandioznih najava koje su završile kao još jedan prazan prostor.

Ali dok čekamo, dok nagađamo i fotografiramo, crni prozor već radi svoj posao. Hrani nas. Daje nam osjećaj da smo dio nečega. I to je, na kraju, jedino što je važno u svijetu koji je izgubio svaku sposobnost iznenađenja.

Misterija je gotovo uvijek bolja od odgovora. Zato što misterija ne razočarava. Dok se odgovor, kad jednom dođe, pokaže kao još jedan dućan s kineskom robom.

Crni prozori u centru Rijeke nisu samo prazan prostor. Oni su ogledalo grada koji još uvijek traži svoj identitet, svoju priču, svoj razlog zašto bi netko stao i pogledao. I dok god ima tih malih prozorčića kroz koje virimo, ima i nade da ćemo jednom vidjeti nešto što vrijedi.

Ako ne, uvijek možemo zalijepiti novu foliju.

Izvor: riportal.net.hr