Dan Europe u Rijeci: vršnjačko nasilje i europske vrijednosti

Pedeset godina Europe, a mi i dalje objašnjavamo djeci da se ne smiju tući. To nije cinično, to je činjenica koju bi svaka razvojna agencija trebala zapisati na zid umjesto misije i vizije na A4 papiru koji nitko ne čita.

Riječka razvojna agencija PORIN i Regionalna razvojna agencija PGŽ organizirale su Dan Europe u Rijeci s fokusom na vršnjačko nasilje. Kulturno-umjetnički program, javni dijalog, HNK Ivana pl. Zajca — sve to zvuči kao recept za još jednu u nizu konferencija na kojima se pametni ljudi okupe, popiju kavu, kažu kako je nasilje loše i odu kući s osjećajem da su napravili nešto. Nisu. Napravili su ono što institucije najbolje znaju: organizirali su događaj koji izgleda dobro u izvještaju za EU fondove.

Jebeno je fascinantno koliko truda ulažemo u obilježavanje datuma, a koliko malo u rješavanje problema 365 dana godišnje. Deveti svibnja je Dan Europe. Školsko nasilje se događa svaki dan. I nemojte mi reći da ove dvije stvari nemaju veze — imaju, ali ne onu koju organizatori misle.

Europa je projekt mira. Gradila se na ruševinama dva svjetska rata s idejom da se sukobi rješavaju dijalogom, a ne šakama. I eto nas, sedamdeset godina kasnije, na Dan Europe, u Rijeci, pričamo djeci da je dijalog bolji od nasilja. Koji kurac smo radili ovih sedamdeset godina da to još moramo objašnjavati?

Nije da nemam poštovanja prema ljudima koji su organizirali ovaj događaj. Naprotiv. PORIN i Razvojna agencija PGŽ rade posao koji nitko ne vidi dok ne zatreba — povlače EU fondove, educiraju, povezuju. To je težak, nezahvalan posao koji se mjeri u broju projekata, a ne u broju riješenih problema. Ali baš zato što ga rade dobro, ovo je prilika da se zapitaju: je li ovo dovoljno?

Dan Europe u Rijeci nije samo još jedan datum u kalendaru. To je prilika da se pokaže kako europske vrijednosti nisu fraza iz Bruxellesa, nego nešto što se živi na Korzu, u školama, na igralištima. I zato je fokus na vršnjačkom nasilju dobar potez — jer nasilje među djecom nije problem djece, nego odraslih koji su im dopustili da odrastaju u svijetu gdje je agresija normalna, a empatija opcija.

Sad, da budem jasan: ne krivim organizatore. Krivim sustav koji nagrađuje događaje, a ne rješenja. Krivim medije koji će napisati članak o Danu Europe, ali neće pratiti što se dogodilo nakon. Krivim sebe što sjedim ovdje i pišem kolumnu umjesto da radim nešto korisno. Ali eto, i to je dio problema — svi smo postali stručnjaci za komentiranje, a amateri u djelovanju.

Vršnjačko nasilje nije problem koji će riješiti jedan događaj, pa makar u njemu sudjelovali najbolji stručnjaci, najbolji umjetnici i najbolji političari. To je problem koji se rješava svaki dan, u svakoj učionici, u svakom domu, na svakom igralištu. Rješava ga se tako što se djeci pokaže da postoje granice, da postoje posljedice, da postoji netko tko će ih zaštititi i naučiti ih da zaštite druge.

I tu dolazimo do ključne stvari: Europa nije samo skup institucija i fondova. Europa je ideja da je bolje pregovarati nego ratovati, da je bolje razumjeti nego mrziti, da je bolje graditi nego rušiti. I ako tu ideju ne uspijemo prenijeti djeci, onda su nam svi Dan Europe uzalud.

Zato, bravo PORIN-u i Razvojnoj agenciji PGŽ na inicijativi. Bravo HNK Zajc na gostoprimstvu. Bravo svima koji su došli i sudjelovali. Ali nemojte stati na tome. Nemojte dopustiti da ovo bude još jedan događaj koji ćemo zaboraviti čim izađemo iz kazališta. Iskoristite ovaj Dan Europe da pokrenete nešto što će trajati duže od jednog dana. Jer ako nešto ne traje, nije vrijedno ni obilježavanja.

Jedina konstanta u društvu je sposobnost ljudi da budu iznenađeni očekivanim. Dan Europe je dobar podsjetnik da očekivano nije dovoljno.

Izvor: riportal.net.hr