Digitalna putovnica: kraj sitnih slova ili početak novog cirkusa

Trideset godina u IT-ju i jedno sam naučio: svaka revolucija koja počinje s QR kodom već je u startu sumnjiva. Baterije, odjeća, obuća, kućanski uređaji, namještaj — čitav katalog potrošačkog svijeta od iduće godine dobiva digitalnu putovnicu. Skeniraš kod na proizvodu i doznaješ sve: odakle dolazi, tko ga je napravio, kako ga reciklirati. Koji kurac, pa mi još nismo naučili ljude da skeniraju QR kod na računu za parking, a kamoli da provjeravaju podrijetlo svoje fotelje.

Zamisao je na papiru lijepa. Transparentnost. Potrošač kao inspektor. Tržište bez tajni. Ako si ikad pokušao saznati tko je stvarno sašio onu majicu s potpisom poznatog brenda — znaš da je to detektivski posao za koji trebaš tri jezika, patentni ured i malo sreće. Digitalna putovnica rješava taj problem. Jedan sken. Sve informacije. Kraj skrivanja iza "sitnih slova" koja nitko ne čita i opskurnih opskrbnih lanaca koje nitko ne razumije.

Ali evo gdje stvar postaje zanimljiva. Tko upisuje podatke u tu putovnicu? Proizvođač. taj onaj proizvođač koji bi radije da ne znaš da mu je baterija napravljena u tvornici koja koristi dječji rad, ili da mu je namještaj od drva posječenog u zaštićenoj šumi. I sad će taj taj proizvođač dobrovoljno popuniti obrazac i reći ti istinu. Naravno. I ja vjerujem da će meni stići božićnica od šefa.

Sustav je dobar koliko i podaci koje u njega stavljaš. Ako je kontrola prepuštena onome koga kontroliraš — to nije kontrola, to je samoprijava s opcijom laganja. A opcija laganja je ugrađena u svaki poslovni model koji štedi na etici. Digitalna putovnica bez neovisne provjere je kao putovnica koju sam sebi izdaš. Možeš upisati da si rođen u Monaku, da ti je otac milijarder i da putuješ prvoj klasom. Nitko te neće zaustaviti dok ne sletiš na krivi aerodrom.

A Hrvatska? Kod nas će to izgledati ovako: negdje u državnoj firmi netko će dobiti zadatak da implementira sustav. Naručit će softver od firme koja je najjeftinija na natječaju. Firma će isporučiti QR kodove koji vode na praznu stranicu. Netko će reći da je "u testnoj fazi". Proći će dvije godine. Na kraju će se netko sjetiti da je trebalo i educirati ljude. Ali edukacija nije bila u proračunu. I eto ti digitalne putovnice koja ne radi, ali je uredno plaćena iz europskih fondova.

Najveća ironija? Generacija kojoj je ovo najpotrebnije — stariji ljudi koji su najranjiviji na tržištu, koji najčešće nasjedaju na lažne deklaracije i jeftine kopije — upravo je ta generacija koju će digitalna putovnica najviše zbuniti. Skeniranje QR koda zahtijeva pametni telefon, aplikaciju, internet i malo digitalne pismenosti. Ista ona generacija koja je navikla da na etiketi piše "100% pamuk" i da to znači 100% pamuk — sad mora skenirati, čitati, razumjeti. Ako im je prometni znak na cesti previše kompliciran, kako će im biti digitalna putovnica na frižideru?

Ali najgore tek dolazi. Otpad. Digitalna putovnica trebala bi olakšati reciklažu. Skeniraš stari frižider i saznaš od kojih je materijala napravljen, kako ga rastaviti, gdje odložiti. To je ideja. U stvarnosti, reciklažni centri u Hrvatskoj još uvijek rade na principu "baci u kontejner i moli se da netko sortira". Ako ne mogu riješiti osnovno odvajanje otpada u kućanstvima, kako će digitalna putovnica pomoći? Isto kao što aplikacija za pametni parking pomaže u gradu gdje nema mjesta za parkiranje. Super je što znaš gdje je slobodno mjesto. Problem je što ga nema.

A tu je i pitanje privatnosti. Digitalna putovnica sadrži podatke o proizvodu. Ali tko prati tko skenira? Tko bilježi koje proizvode kupuješ? Tko povezuje tvoje navike s tvojim identitetom? Jer QR kod nije samo prozor u proizvod. To je i prozor u tebe. Svaki sken je podatak. Svaki podatak je vrijednost. A vrijednost uvijek netko želi unovčiti. Ne moraš biti paranoičan da bi te to zabrinulo. Dovoljno je biti informatičar koji zna kako ti sustavi stvarno funkcioniraju.

I na kraju, najveće pitanje: hoće li digitalna putovnica stvarno promijeniti ponašanje potrošača? Ili će postati još jedan checkbox na popisu "napravili smo nešto za transparentnost" dok se stvarni problemi nastavljaju? Jer istina je da većina ljudi neće skenirati QR kod. Većina će kupiti proizvod kao i do sada — na temelju cijene, izgleda i marke. Digitalna putovnica postat će alat za one koji su već informirani i osviješteni. A oni kojima je najpotrebnija — nastavit će kupovati bez skeniranja.

To je kao s onim aplikacijama za zdravlje koje koriste samo ljudi koji su već zdravi. Digitalna putovnica bit će alat za one koji već znaju što kupuju. A oni koji bi trebali znati — neće je koristiti. Jer ne znaju da postoji. Ili nemaju vremena. Ili im je mobitel star. Ili im je internet spor. Ili im je jednostavno svega dosta.

I tako će digitalna putovnica postati još jedan primjer kako tehnologija rješava probleme koje je sama stvorila, dok pravi problemi ostaju neriješeni. Jer problem nije u tome što ne znamo odakle dolazi proizvod. Problem je u tome što nas nije briga dok je jeftin. A digitalna putovnica to ne mijenja. Samo dodaje još jedan sloj informacija koje će većina ignorirati.

Ali hej, barem će QR kodovi biti lijepi. A to je, u svijetu gdje je izgled važniji od sadržaja, možda i jedino što je bitno.

Izvor: riportal.net.hr