Dva motocikla završila u grmlju, a Jadranska magistrala izgleda kao set za akcijski film

Dva motocikla, dva vozača, a čini se da je sudbina imala posebnu namjeru da ih odvede u grmlje. Ova scena, koja se odvila na Jadranskoj magistrali između Šmrike i Jadranova, nije samo još jedna prometna nesreća — to je savršena ilustracija ludila koje vlada na našim cestama. U trenutku kada je zvuk guma na asfaltu zamijenjen zvukom pada na tlo, postavlja se pitanje: jesmo li svi mi samo nesretni akteri u velikoj predstavi koja se zove život?

Prometna nesreća je, naravno, neizbježna. U svijetu gdje se brzina smatra vrlinom, a propisi o sigurnosti su više preporuke nego pravila, vozači često zaborave da su motocikli, unatoč svojoj atraktivnosti, smrtonosni strojevi. Kad bismo samo mogli prisiliti vozače da shvate da je putovanje od točke A do točke B zapravo samo putovanje, a ne utrka za život i smrt. Kako bi izgledao svijet kada bi vozači umjesto na ubrzanje razmišljali o tome kako uživati u vožnji? Ali ne, umjesto toga, imamo prizore poput ovog — motocikli u grmlju, vozači na cesti, a ostali vozači pružaju pomoć. Ironično, zar ne?

Sjećam se vremena kada su motocikli bili simbol slobode. No, danas, naša vjera u njih je slična vjeri u političare: s vremena na vrijeme se dogodi nešto dobro, ali većinom su to samo izgovori za neuspjehe. Ovdje imamo vozače koji se, umjesto da uživaju u vožnji, natječu tko će brže proći kroz zavoj. I tako, jedan pogrešan manevr, jedna loša procjena i, hop, u grmlje! Prvo se dogodi nesreća, a onda svi, od prolaznika do vozača, postanu zadivljeni vlastitom sposobnošću da pomognu. Jer, naravno, svi smo mi heroji u očima bespomoćnih.

Društvo je postalo toliko opsjednuto akcijom da zaboravljamo na posljedice. Uvijek se nađu ljudi koji će snimati nesreće umjesto da pomognu — jer, tko ima vremena za empatiju kad je tu prilika za viralni video? Kada pogledate unazad, teško je ne primijetiti da se čitav naš život pretvorio u jedno veliko natjecanje. Živimo u svijetu gdje je pravilo "tko se brže vozi, taj je bolji". Naravno, to je potpuno pogrešno, ali tko bi se brinuo o tome kad su tu društvene mreže i samo jedan tweet može promijeniti sve.

Nisam stručnjak za prometne nesreće, ali moram se zapitati: što nas to tjera da se ponašamo tako? Je li to društvena normativna kultura koja nas tjera da se natječemo jedni s drugima, čak i na cesti? Ili je jednostavno riječ o neodgovornosti pojedinca? U svakom slučaju, rezultat je uvijek taj: vozači u grmlju, a drugi voze dalje kao da se ništa nije dogodilo. S jedne strane, to je očito gubitak suosjećanja, a s druge strane, čini se da nas vožnja čini pomalo bezdušnim.

I dok se vozači bore protiv svojih instinkta, što možemo reći o infrastrukturi koja je tu da nas zaštiti? Jadranska magistrala, jedan od najljepših puteva u Hrvatskoj, postaje poprište nesreća i tragedija. Odgovornost leži ne samo na vozačima, već i na onima koji su zaduženi za održavanje cesta. Mislite li da se itko od njih brine o sigurnosti vozača dok sjedi u svom udobnom uredu, dok mi riskiramo živote na cesti? Naravno da ne. U tom ludilu, zaboravljamo da ceste nisu samo trake asfalta, već i putovi naših života.

Završit ću ovdje s pitanjem: Ako se nastavi ovakva situacija, gdje nas to vodi? U grmlje? U bolnicu? Ili, možda — u nešto još gore? Ne zaboravite, vožnja nije samo fizički akt, već i mentalni izazov. Na kraju dana, svaki vozač je odgovoran za svoj život i živote drugih. Vrijeme je da prestanemo biti nesretni akteri u ovoj predstavi. Vrijeme je da preuzmemo odgovornost.

Izvor: riportal.net.hr