Efferon i krv koja se isplati

Dva i pol milijuna eura za uređaj koji čisti krv. Zvuči kao početak filma u kojem netko otkrije da je novac koji teče u zdravstvo zapravo gušći od vode i da se u njemu kriju fini, sitni komadići biznisa koje nitko ne želi isfiltrirati.

Efferon LPS je naprava koja se kači na pacijenta i izvlači otrove iz krvi — toksine, bakterije, upalne markere, sve ono što tijelo ne želi unutra, a što medicina voli zvati indikacijom. U sepsi, na primjer, tijelo poludi, počne gađati samo sebe, i treba mu netko tko će reći: stani, izvuci to van. Hemoadsorpcija je upravo to — filter za krv. Nije nova ideja, ali je jebeno dobra kad radi. Problem je što su dosad te naprave koštale kao da su napravljene od platine i ljudskog ponosa, a tržište je bilo podijeljeno između nekoliko igrača koji su se ponašali kao da su jedini s receptom.

Dva i pol milijuna eura iz privatnih ruku iz DACH regije — Njemačka, Austrija, Švicarska. To su ljudi koji znaju što je preciznost, koji su navikli da im stvari rade, koji ne ulažu u priče nego u brojke. I sad su dali novac firmi koja radi filter za krv. Pitaj bilo kojeg doktora što misli o hemoadsorpciji i dobit ćeš pogled koji kaže: znam o čemu pričaš, ali nemam vremena za objašnjavanje. Jer medicina je puna stvari koje zvuče odlično na papiru, a u praksi su skupe, komplicirane i rijetko se koriste jer bolnice nemaju ni kadra ni para ni živaca.

Efferon je izvukao dva i pol milijuna da proširi europsku komercijalnu ekspanziju. To znači: imaju proizvod, imaju odobrenje, sad trebaju prodaju. I tu dolazi do onog dijela koji je zanimljiv — ne zbog tehnologije, nego zbog ljudi. Jer prodati medicinski uređaj nije kao prodati pretplatu na streaming servis. To je proces koji uključuje bolničke komisije, etičke odbore, natječaje, političke veze i ponekad, ako imaš sreće, doktora koji je dovoljno mlad da vjeruje u inovaciju i dovoljno star da je može progurati kroz sustav.

Ako si ikad pokušao uvesti novi softver u javnu ustanovu, znaš o čemu pričam. To je kao da pokušavaš naučiti baku da koristi aplikaciju za dostavu hrane dok joj istovremeno prodaješ novi štednjak. Sustav je spor, konzervativan i pun ljudi koji su vidjeli sto obećanja i pedeset propalih projekata. Efferon sad ulazi u taj ring s dva i pol milijuna eura i uređajem koji, ako radi kako treba, može spasiti živote. Ali hoće li ga bolnice kupiti? To je pitanje koje ne ovisi o tehnologiji, nego o tome koliko su bolnički proračuni tanki i koliko su direktori spremni riskirati s novim proizvodom.

E sad, onaj fini dio koji nitko ne voli spominjati: hemoadsorpcija je tržište koje raste jer raste broj septičkih pacijenata, jer raste broj bakterija otpornih na antibiotike, jer svijet postaje sve prljaviji i sve više ljudi završi u bolnici s krvlju koja je otrovna. To je morbidna prilika — zaradiš na tome što je drugima loše. Ali to je medicina, jebote. Cijela industrija stoji na tome da ljudi obolijevaju i da ih se liječi. Nema zdravstva bez bolesnika, kao što nema vatrogasaca bez požara.

Dva i pol milijuna eura je dobar iznos za seed rundu u biotehnologiji. Nije astronomski, nije smiješno mali. Dovoljno da zaposle prodajni tim, otvore urede u nekoliko zemalja, plate regulatorne troškove i krenu u osvajanje tržišta. Ali premalo da bi bili sigurni. Jer biotech je sport u kojem jedna neuspjela studija, jedan loš feedback od bolnice, jedna regulatorna promjena — i novca nestane brže nego što ga stigneš potrošiti.

Ono što mi je simpatično kod ove priče je da nema AI komponente. Nema blockchaina. Nema metaversea. Samo filter za krv, dva i pol milijuna i ekipa koja vjeruje da može napraviti razliku. U svijetu u kojem startapi prodaju maglu za milijarde, ovaj mali, čvrsti, fizički proizvod djeluje gotovo staromodno. Kao da je netko rekao: dajte nam novac, napravit ćemo stvar koja čisti krv, i to je to. Nema priče o disruptivnosti. Nema priče o promjeni paradigme. Samo krv. Filter. I nada da će bolnice reći da.

A hoće li? Ovisi. Bolnice su glupe kao i svaka druga organizacija. Ponekad kupe najskuplji uređaj jer je došao s besplatnim ručkom za direktora. Ponekad ne kupe ništa jer im je budžet pojela nabava novih kreveta. Ponekad kupe jer je doktor na odjelu inzistirao, a ponekad jer je konkurentska firma imala skandal. Tržište medicinskih uređaja je puno ružnih tajni, ali jedna je najružnija: ne pobjeđuje uvijek najbolji proizvod. Ponekad pobjeđuje onaj koji ima boljeg prodavača.

Efferon ima dobar proizvod. Hemoadsorpcija je dokazana tehnologija, i ako su napravili filter koji je učinkovitiji, jeftiniji ili lakši za korištenje od konkurencije, imaju šansu. Ali šansa nije garancija. U biotehnologiji, šansa je samo pozivnica na igru u kojoj pravila pišu oni koji imaju više novca.

Dva i pol milijuna eura je ulaznica. Sad trebaju izvesti predstavu.

Izvor: tech.eu