Ekskluzivno u Rijeci: Krčka vinarija donosi nevjerojatan doživljaj okusa

Pedeset nijansi maslinovog ulja, pedeset nijansi vina — Krk se sprema za još jedan događaj koji će nas podsjetiti da je živjeti u Hrvatskoj ponekad poput gledanja sapunice. Samo što ovaj put, umjesto drame na ekranu, imamo dramu na tanjuru. U četvrtak, 28. svibnja, na Zelenom trgu, Maslina će postati epicentar kvarnerskih okusa, no pitanje je: koliko će ti okusi biti autentični, a koliko će biti još jedan primjer pretjerane gastronomije?

Ova vinarija, koja se, uzgred budi rečeno, nikako ne može pohvaliti sličnim marketinškim budžetom kao neki od globalnih igrača, odlučila je zaigrati na kartu lokalnosti. A to nam može reći da će posjetitelji moći uživati u svježim, sezonskim i lokalnim namirnicama. Ali, kakva je zapravo svrha svih tih namirnica ako su poslužene na način koji više nalikuje umjetničkoj instalaciji nego na obrok?

Što se događa kada se moderni chefovi odluče igrati s hranom? Dobijemo remek-djelo koje se može više promatrati nego okusiti. Zamislite tanjur s tri krušne mrvice, nekoliko kapi umaka i komadićem mesa veličine sličnog zrna riže. Gledate to i pomislite: “Koji kurac? Za ovo sam platio kao da je zlato?”

S druge strane, imamo vino. Krčka vinarija Katunar, poznata po svojim vinima, bit će dio ove degustacijske večere. I tu se postavlja pitanje: koliko su njihova vina doista dobra, a koliko su samo dobro reklamirana? Da, vino može biti vrhunsko, ali čak i najbolja kapljica ne može nadoknaditi promašeni koncept ručka.

A kako su se ti lokalni proizvođači našli u ovoj situaciji? Prvo, moramo se zapitati: jesu li oni zaista ponosni što sudjeluju u nečemu što se može opisati kao šarena predstava ili se zapravo nadaju da će im ovo donijeti malo više pažnje nego što su dobivali do sada? U svijetu u kojem se svi bore za pažnju, čak i mali lokalni proizvođači mogu lako postati žrtve vlastitih ambicija.

U cijeloj toj igri, gastronomija postaje još jedna industrija koja se bori za opstanak. Dok jedni pokušavaju zadržati autentičnost, drugi se muče s idejom kako bi se mogli prodati. Kako bi ispunili očekivanja potrošača, dolazi do stvaranja novih, često apsurdnih trendova. U tom ludilu, zaboravljamo na ono ključno — okus.

Zamislite da sjedite s prijateljima, svi s čašicama vina u ruci, dok se poslužuje meso koje je više poezija nego jelo. Što ćete reći? “Ovo je nevjerojatno!” ili “Ima li netko stvarno meso?” Jer, hajde, ne možemo se zavaravati. Ljudi dolaze na ovakve događaje da se najedu, a ne da gledaju umjetničke instalacije koje se moraju jesti.

Hoće li ovaj događaj postati još jedan trend koji će nestati s ljetnim vjetrom? Vidjet ćemo. No, jedno je sigurno: gastronomija, a posebno ona lokalna, ne bi trebala biti samo igra prestiža. Treba biti užitak i radost, a ne borba za opstanak na tržištu. Stoga, nadam se da će se na tanjurima u Rijeci naći više od samo ukrasnih elemenata — da će biti hrane koja se može jesti, koja se može voljeti i koja ne ostavlja gorak okus u ustima.

Svi se mi sjećamo onih dana kada je hrana bila više od savršeno namještenog tanjura. To su bili trenuci kada su obitelj i prijatelji sjedili oko stola, dijelili smijeh i priče, a ne samo slike za društvene mreže. Ako događaj na Zelenom trgu uspije uhvatiti tu esenciju, možda će, na kraju krajeva, biti i više od još jednog pretencioznog pokušaja.

Ukratko, Rijeka je na rubu nečega što bi moglo biti ili spektakl ili sranje. I dok se mi pripremamo za uživanje u onim čarobnim trenucima, ostaje pitanje: hoće li nas ti okusi doista oduševiti ili ćemo se na kraju zapitati gdje je nestala prava hrana?

Izvor: riportal.net.hr