Fitbit Air i Whoop: fitness narukvica koja ne zna da je narukvica

Ako ste ikad pomislili da vam treba još jedan uređaj na ruci koji će vas podsjećati da ste loše spavali, preslabo disali i da vam otkucaji srca nisu ono što su bili prije deset godina — Google je upravo stigao s rješenjem za problem koji nemate. Fitbit Air, njihova nova bezekranska fitness narukvica, izašla je na megdan Whoopu, industrijskom standardu za ljude koji svoj san mjere u podacima umjesto u zadovoljstvu.

Cijela priča miriše na onaj trenutak kad shvatiš da si platio pretplatu za nešto što bi mogao dobiti besplatno, samo s malo manje grafova i bez da te svako jutro pita "jesi li siguran da si dovoljno hidriran, kretenu?". Whoop je godinama gradio biznis na premisi da je tvoj život niz metrika koje treba optimizirati, a ti si samo pilot koji leti na autopilotu dok mu kompanija prodaje karte za let bez odredišta.

Sad je Google, taj taj Google koji je pokopao više proizvoda nego što ih je lansirao, odlučio da i on želi komad tog kolača. Fitbit Air izgleda kao Whoop koji je proveo godinu dana na dijeti i izgubio svaku značajku koja bi ga činila korisnim. Nema ekran, nema tipke, nema ništa osim senzora i nade da ćeš zaboraviti da si platio 150 dolara za komad plastike koji bi u normalnom svijetu koštao deset dolara i došao u pakiranju žitarica.

Ako je AI toliko pametan, zašto mu treba čitava vojska inženjera da ti kaže ono što tvoje tijelo već zna — da si umoran, da si pod stresom i da bi trebao više spavati? Whoop i Fitbit Air su pametne narukvice za ljude koji su izgubili povjerenje u vlastite instinkte. Treba ti algoritam da ti kaže da si se osjećao kao smeće cijeli dan, jer eto, brojke to potvrđuju. Kao da čekaš da ti termostat kaže da je vruće dok stojiš na suncu u kožnoj jakni.

Pacijent na stolu je cijela kategorija. Simptomi su jasni: kronična nesigurnost, potreba za vanjskom validacijom i duboko ukorijenjeno uvjerenje da tehnologija može riješiti probleme koje je sama stvorila. Dijagnoza je jednostavna — prodaješ ljudima rješenje za problem koji nisu imali dok im nisi rekao da ga imaju. Prognoza? Odlična. Jer ljudi će uvijek plaćati za nadu da će sutra biti bolji, čak i kad ta nada dolazi u obliku silikonske trake s Bluetoothom.

Whoop je naplaćivao 30 dolara mjesečno za privilegiju da vidiš koliko si loše spavao. Trideset dolara. Mjesečno. Za brojke koje tvoj sat već ima, ali ih ne prodaje kao terapeutsku seansu. Fitbit Air dolazi s Googleovim planom pretplate od 10 dolara mjesečno, što je poput onog osjećaja kad nađeš jeftiniji diler na drugoj strani grada — i dalje plaćaš, ali bar manje.

Tehničke specifikacije su dosadne koliko i očekuješ. Oba uređaja mjere otkucaje srca, varijabilnost otkucaja, temperaturu kože, zasićenost kisikom i još desetak stvari koje ćeš pogledati jednom, reći "aha", i nikad više ne otvoriti tu karticu. Razlika je u tome što Whoop ima pet godina prednosti u algoritmima i bazu podataka veću od Googleove baze korisnika koji su platili za YouTube Premium. Fitbit Air ima Googleov marketing i činjenicu da ga možeš kupiti u Best Buyu pored onih jeftinih slušalica koje se pokvare za tri mjeseca.

Ključna razlika je u pristupu. Whoop prodaje lifestyle — ti si sportaš, ti si optimizator, ti si netko tko ozbiljno shvaća svoj oporavak. Fitbit Air prodaje praktičnost — ti si običan čovjek koji želi znati zašto mu je srce lupalo u tri ujutro, a da ne mora nositi narukvicu koja izgleda kao da je pobjegla iz laboratorija za kvantnu fiziku. Jedan ti prodaje identitet, drugi ti prodaje podatak. Ironija je što oba završavaju u ladici nakon tri mjeseca, zajedno s onom tjesteninom koju si kupio jer si mislio da ćeš kuhati zdravije.

Cijeli koncept fitness narukvica bez ekrana je fascinantan u svojoj apsurdnosti. Platiš uređaj, platiš pretplatu, i onda moraš otvoriti aplikaciju na telefonu da vidiš što ti uređaj govori. To je kao da kupiš auto bez volana i onda voziš daljinskim upravljačem. Tehnološki napredak je stigao do točke gdje smo izumili rješenje koje stvara više koraka nego što ih eliminira.

Ali najveća ironija je u podacima. Oba uređaja prikupljaju ogromne količine informacija o tvom tijelu — otkucaje srca, obrasce spavanja, razinu stresa, temperaturu. Whoop je izgradio poslovni model na prodaji tih podataka istraživačkim institucijama i farmaceutskim kompanijama. Google, s druge strane, ima povijest dužu od tvoje lojalnosti bilo kojem brendu — tvoji podaci su njihov proizvod, čak i kad ne plaćaš pretplatu. Fitbit Air nije fitness narukvica. To je senzor za Googleovu reklamnu mašineriju, upakiran u silikon i prodan kao wellness.

Pitaj se iskreno — koliko ćeš puta dnevno pogledati podatke koje ti ova narukvica pruža? U početku, svakih sat vremena. Onda jednom dnevno. Onda jednom tjedno. Onda kad se sjetiš da postoji, obično kad se baterija isprazni i aplikacija te podsjeti da si je platio. Razlika između Whoopa i Fitbit Aira nije u tehnologiji. Razlika je u tome što Whoop zna da si ti vjerojatno nećeš nastaviti koristiti, pa naplaćuje pretplatu unaprijed. Google zna da ćeš zaboraviti, pa naplaćuje tvoje podatke kasnije.

U svijetu gdje svaki startup prodaje wellness kao religiju, a svaka velika kompanija kopira tu religiju i dodaje svoj logo, Fitbit Air je logičan sljedeći korak. Nije inovacija. Nije revolucija. To je Google koji kaže "mi to možemo raditi jednako dobro, a jeftinije smo", što je u svijetu fitnessa jednako uvjerljivo kao kad ti kuhar kaže da njegov meni nije loš, samo je jeftiniji.

Jedina konstanta u fitness tech industriji je sposobnost kompanija da prodaju istu stvar iznova, s novim imenom i višom cijenom, ljudima koji su zaboravili da su već platili za istu stvar prije dvije godine.

Izvor: zdnet.com