Fronta prolazi iznad Hrvatske

Proljeće u Hrvatskoj nije godišnje doba. Proljeće u Hrvatskoj je oblik pasivne agresije prirode koja se ne može odlučiti hoće li te udariti suncem u facu ili ti poslati frontu koja je jučer čistila Alpe pa joj je ostalo još malo kiše. I dok meteorolozi s ozbiljnim licima objašnjavaju da danas "prolazno stabilnije, sunčanije i malo toplije" — što u prijevodu znači da ćeš izaći bez jakne i požaliti u roku od četrdeset minuta — netko u pozadini već pegla sutrašnje pljuskove koji su "manje izraženi u usporedbi s jučerašnje". Kao da ih tješiš što nisu bili najgori na svijetu. Bravo, fronto. Sutra ćeš biti slabija, ali bit ćeš.

Cijeli taj balet s frontama ima nevjerojatnu sličnost s načinom na koji hrvatske institucije komuniciraju s građanima. Isto toliko magle u prognozi koliko i u objašnjenjima zašto je projekt kasnio, zašto je proračun probijen, zašto se čeka još šest mjeseci na dokument koji je trebao biti gotov prošle godine. "Danas prolazno stabilnije" — to ti je onaj dan kad ti iz komunalnog jave da je voda puštena, ali ne spominju da će pritisak biti dovoljan za tuširanje samo ako stojiš ispod slavine u položaju fetusa. "Sutra ponovno pljuskovi" — to ti je onaj osjećaj kad shvatiš da je nova aplikacija za parking opet pala u petak poslijepodne, taman kad trebaš platiti kartu, a operater se javlja u ponedjeljak u devet.

Najbolji dio su ti detalji o magli u unutrašnjosti. Magla je, gle čuda, prognozirana. Kao što je prognozirano da će se na sastanku Gradskog vijeća izgubiti dvadeset minuta na raspravu o dnevnom redu koji je ionako napisan tri tjedna ranije. Magla je u Hrvatski ugrađena u softver, kao ona opcija "možda radi, možda ne" koju nudi svaki portal koji prodaje ulaznice za koncerte. Puhat će slab do umjeren jugozapadnjak — što je točan opis vjetra koji ti duva u leđa dok stojiš u redu na šalteru i slušaš gospođu koja objašnjava da "sustav ne radi od jutros".

I onda dođe netko i kaže: "Ma bit će sunčano, samo ponesi kišobran." To ti je hrvatska verzija optimizma. Kao kad startup prijavi da je osigurao investiciju, ali ne spominje da je to kredit kod banke s kamatom od osam posto i rokom otplate tri godine. Ljudi su naučili čitati prognoze kao što su naučili čitati ugovore s operaterima — preskačući sitna slova i moleći se da ne bude previše bolno. Jer realnost je da će sutra padati kiša, prekosutra će biti oblačno, a za vikend će se otvoriti nebo taman toliko da izađeš na kavu i da te dočeka nova fronta koja je stigla iz Slovenije jer su i oni htjeli malo kiše pa su poslali ostatak.

I dok meteorologinja s osmijehom objašnjava da je fronta "izašla iznad Hrvatske", nitko ne pita očito pitanje: zašto fronta uopće prolazi iznad Hrvatske? Kao da je nebo autocesta, a mi smo odmorište na kojem se svi zaustave da isprazne rezervoar. Isto ono kad čuješ da je "digitalizacija u tijeku" u nekoj javnoj ustanovi, a u praksi to znači da je netko kupio novi monitor i stavio ga na stari računalo iz 2008. godine. Fronta prolazi, ali magla ostaje. Uvijek.

Ali najbolji dio je onaj "manje izraženi u usporedbi s jučerašnje". To ti je hrvatski standard za "moglo je biti gore". Primijeni to na bilo što: "Pruga je kasnila manje nego jučer." "Čekao sam na pregled sat vremena, ali jučer su čekali dva." "Račun je stigao s greškom, ali manjom nego prošli mjesec." To je mentalitet koji nas drži na površini. Jer kad ti je referentna točka jučerašnji kaos, današnji nered izgleda kao napredak. I tako u krug.

Jedino što je sigurno u cijeloj priči jest da ćeš sutra izaći iz kuće, pogledati u nebo, sjetiti se prognoze i svejedno biti iznenađen. Jer prognoze su u Hrvatskoj ono što su obećanja u politici — postoje da ih ne shvatiš ozbiljno, ali se uvijek iznova iznenadiš kad se ne ostvare. I dok netko objašnjava da je fronta "prošla iznad", ti stojiš mokar do kože i pitaš se koji kurac je pošlo po krivu.

Nije drago. Nije slučajno. Nije greška. To je samo hrvatsko proljeće. Donijelo je kišobran.

Izvor: riportal.net.hr