Google Workspace protiv Firefoxa: kad monopol dobije alergiju na izbor

Trideset godina u IT-u naučilo me da se velike kompanije ne mijenjaju, samo mijenjaju izgovore. Google Workspace navodno planira blokirati pristup Firefoxu, a tehnički izgovor je — eto, nešto s autentifikacijom, sigurnosni standardi, moderni browseri, sva ona floskula koju serviraju kad im je dosadilo podržavati nešto čime ne zarađuju direktno. Nije drago. Nije slučajno. Nije greška.

Prije dvadeset godina, kad sam postavljao prve servere za Kvarner Net, browser ratovi su izgledali drugačije. Internet Explorer je jeo Netscape za doručak, a Microsoft je koristio svoju monopolističku poziciju u operativnim sustavima da preglednik ugura u svaki Windows koji je izašao iz tvornice. Tada se zvalo "inovacija" i "integracija". Danas se zove "sigurnosna politika" i "optimizacija korisničkog iskustva". Istina je ista kao i tada — ako ne možeš kontrolirati cijeli stack, kontroliraš ulaz. A Firefox je ulaz koji Google ne može kontrolirati.

Pogledajmo brojke. Chrome drži negdje oko šezdeset pet posto globalnog tržišta preglednika, Firefox je pao na ispod tri posto. Tri posto. To nije prijetnja, to je statistička greška. Ali za Google, tri posto Firefoxa je tri posto ljudi koji ne koriste njihov ekosustav na način na koji su ga dizajnirali — bez sinkronizacije s Google računom, bez automatskog prijavljivanja, bez onog ugodnog osjećaja da si ušao u njihov vrt i da vrata za tobom više ne postoje. Firefox korisnici su oni koji svjesno biraju nešto drugo. To je uvreda. To je osobno.

Tehnički problem s autentifikacijom rješava se s jednim popodnevom programiranja. Ozbiljno, jedan developer, jedan sprint, gotovo. Ako Google kaže da ne mogu podržati Firefox jer im je autentifikacija komplicirana, lažu. Nije komplicirano. Nije nemoguće. Nije neisplativo. Samo je nepoželjno. Jer svaki korisnik Firefoxa koji je prisiljen prijeći na Chrome je korisnik koji je upravo izgubio bitku. I to je poanta. Nije tehnička, nego politička. Monopol ne voli konkurenciju čak i kad mu ne predstavlja nikakvu stvarnu prijetnju, jer samo postojanje alternative je prijetnja. Kao onaj susjed koji ne puši dok ti pušiš na balkonu — ne smeta ti direktno, ali živcira te što postoji.

Ako je Google toliko uvjeren u kvalitetu Chromea, zašto mu treba administrativna blokada da ljude natjera da ga koriste? Ako je Chrome stvarno bolji, brži, sigurniji — ljudi će doći sami. Ali Google zna nešto što ne želi priznati: ljudi ne mijenjaju preglednik zato što je drugi bolji. Mijenjaju ga samo kad su prisiljeni. I zato ova odluka nije o sigurnosti. Nije o autentifikaciji. Nije o korisnicima. Ova odluka je o kontroli. O tome tko drži vrata. O tome tko odlučuje što smiješ vidjeti, kako smiješ raditi, kojim alatom smiješ pristupiti vlastitim podacima u oblaku koji si platio.

I najgore od svega? Većina ljudi neće ni primijetiti. Tri posto korisnika Firefoxa su, u Googleovoj računici, zanemariva količina pritužbi. Nekoliko tweetova, jedan blog post na Hacker Newsu, par dana negodovanja, i gotovo. Chrome će dobiti još koji posto tržišta, Firefox će izgubiti još koji korisnik, i krug će se zatvoriti. Monopol nije grmljavina koja dolazi iz vedra neba. Monopol je kiša koja pada kap po kap, dok se ne probudiš u vodi do grla i pitaš se kako si, jebote, dospio ovdje.

Trideset godina u industriji, i još uvijek me iznenadi kad netko misli da je izbor preglednika politička odluka. Nije. Barem ne bi trebala biti. Ali kad Google Workspace, alat koji plaćaš da bi radio, odluči da ti Firefox više nije dovoljno dobar — to je politička odluka u svom najčišćem obliku. To je poruka: "Ne zanima nas tvoj izbor. Zanima nas tvoja pretplata. I dobit ćemo je na ovaj ili onaj način."

Jedina konstanta u tech industriji je sposobnost ljudi da budu iznenađeni očekivanim.

Izvor: tales.fromprod.com