Hong Kongov prvi astronaut ima doktorat iz računalne forenzike

Bivši policajac s doktoratom iz računalne forenzike upravo je postao prvi astronaut iz Hong Konga i sad će se voziti u kinesku svemirsku stanicu. Čestitamo. Sad kad je forenzičar u orbiti, možda napokon netko otkrije kome je nestalo tristo milijardi dolara iz nekog od onih fondova za razvoj nekretnina, ali to je već druga priča. Ono što je zanimljivo nije da je netko iz Hong Konga otišao u svemir — to je bilo pitanje vremena, kao i činjenica da će netko odande postati predsjednik neke kompanije koja proizvodi čipove. Zanimljivo je da je taj netko forenzičar. Jer forenzika podrazumijeva da netko negdje nešto skriva, a ti to moraš pronaći. Ako ti treba forenzičar u svemiru, postavlja se pitanje što se točno događa na onoj stanici koja kruži iznad nas. Je li netko izbrisao logove? Je li netko prebacio podatke na USB koji sad lebdi negdje u nultoj gravitaciji? Ili je to samo još jedna u nizu odluka koje izgledaju kao公关 trik, a zapravo su signal. Jer signali su važni. Kad Kina pošalje forenzičara u svemir, to nije slučajno. To je poruka svima koji misle da je kineski svemirski program samo znanost i ponos. Ne, dragi moji, to je i sigurnost. A forenzika je, , alat za kontrolu. Tko kontrolira podatke, kontrolira sve. A tko kontrolira forenzičara koji kontrolira podatke, taj kontrolira i forenzičara i podatke. Klasična kineska matrjoška. Ali nemojmo se zavaravati da je ovo samo kineska priča. Pogledajte što rade američke kompanije koje šalju svoje ljude u svemir. Tamo su astronauti uglavnom bivši vojni piloti ili inženjeri. Forenzičara nema. Jer u američkom modelu, forenziku radi netko drugi, negdje drugdje, i to se zove nacionalna sigurnost. A u kineskom modelu, forenzičar je dio posade. Razlika je u povjerenju. Ili nepovjerenju. Ovisi kako gledate. I tu dolazimo do poante koja boli. Dok mi ovdje, u Hrvatskoj, raspravljamo o tome hoće li nam netko spojiti optički internet do 2030. ili ćemo se još malo voziti na bakrenim paricama iz devedesetih, Kina i SAD se utrkuju tko će prije kolonizirati Mjesec i postaviti bazu s vlastitim forenzičarom. A mi se pitamo zašto nam aplikacija za parking ne radi. To nije samo problem infrastrukture. To je problem ambicije. Ili njenog potpunog odsustva. Jer kad pogledate Hong Kong, taj grad koji je bio britanska kolonija, pa postao kineski, pa sad ima svog astronauta — to je priča o tranziciji. O prolasku iz jedne faze u drugu. I dok se oni voze u svemir, mi se vozimo u trajektu na Cres koji kasni pola sata jer je motor crk'o. I to nije samo usporedba radi usporedbe. To je dijagnoza. Pacijent pokazuje sve simptome kronične provincijalnosti s komplikacijama sistemske nekompetencije. Prognoza? Ovisi o lijeku. A lijek nije u svemiru. Lijek je u vlastitoj glavi. I u vlastitoj ambiciji. Ali hajmo se vratiti forenzici. Jer forenzika je, u biti, ono što mi radimo kad netko kaže "imamo plan" a mi pitamo "gdje su brojke". Forenzika je ono što radiš kad ti netko kaže "projekt je uspješan" a ti otvoriš Excel i vidiš da su sve kolone prazne. Forenzika je vještina koju bi svaki novinar, svaki građanin, svaki porezni obveznik trebao imati. Jer bez forenzike, ti si samo potrošač priče koju ti netko servira. A s forenzikom, ti si netko tko može reći "čekaj malo, ovo ne štima". I zato je ovaj astronaut iz Hong Konga simboličan. Ne zato što je otišao u svemir. Zato što je došao iz policije i forenzike. Jer to je jedino što nas može spasiti od magle koja se širi svijetom. Ne rakete. Ne AI. Ne kvantni kompjutori. Nego ljudi koji znaju čitati podatke i postavljati prava pitanja. Ako ih pošaljemo u svemir, super. Ali još bolje ako ih ostavimo ovdje, da nam čuvaju leđa dok se vozimo u trajektu na Cres. Jer budućnost nije u zvijezdama. Budućnost je u podacima koje nećemo izgubiti.

Izvor: bloomberg.com