IPO tjedan dana prije izbora nije slučajnost.

Da smo u normalnom svijetu, izlazak kompanije na burzu tjedan dana prije nacionalnih izbora bio bi povod za podizanje obrva, pitanja u odborima, pa i poneku istragu. Jer, koji kurac, terminiranje IPO-a uz izbore nije marketinška strategija — to je priznanje da vjeruješ kako će ti medijski prostor biti previše zauzet skandalima, kampanjama i obećanjima da bi itko primijetio tvoje brojke. To je kao kad u Rijeci netko organizira promociju knjige isti vikend kad je derbi na Rujevici. Pametno? Možda. Iskreno? Govori sve o tome koliko vjeruješ u vlastiti proizvod.

Pogledajmo što se zapravo događa. Kompanija koja razvija AI modele, koja je prošle godine imala prihode koje bi svaka tradicionalna softverska firma sanjala, odlučuje da je pravi trenutak za burzu upravo onaj u kojem će svi mediji pisati o tome hoće li ova ili ona stranka osvojiti Senat. I pritom dižu kreditnu liniju od petnaest milijardi dolara. Petnaest. Milijardi. To nije novac za crne dane. To je novac za ratne dane. To je poruka investitorima: "Mi smo ozbiljni, mi imamo plan, mi se ne bojimo zadužiti jer znamo da ćemo vratiti." A onda izađu na burzu u trenutku kad će pažnja javnosti biti usmjerena na nešto sasvim drugo.

Sjećam se devedesetih, kad sam gradio Kvarner Net i kad smo morali objašnjavati ljudima što je to internet. Bili smo mladi, gladni i naivni. Vjerovali smo da će tehnologija promijeniti svijet, da će znanje pobijediti neznanje, da će transparentnost pobijediti tajnost. Bili smo, ispostavilo se, u krivu. Tehnologija je promijenila svijet, ali ne onako kako smo mislili. Promijenila ga je tako da su sada kompanije te koje kreiraju stvarnost, a države te koje je prate. I dok mi sada pričamo o izborima, o demokraciji, o glasačima, negdje u pozadini netko broji novac od IPO-a i smije se cijeloj toj predstavi koju nazivamo političkim procesom.

Najljepši dio cijele priče je taj što kompanija ne skriva namjeru. Objavili su da očekuju početak marketinga ponude sredinom listopada. Marketing ponude. Kao da prodaju novi model automobila, a ne dionice kompanije koja bi mogla definirati sljedeće desetljeće tehnologije. I dok će mediji pisati o izbornim anketama, o debatama, o skandalima, negdje u tišini će se dogoditi najveće financijsko iznenađenje godine. A mi ćemo svi gledati u krivom smjeru. Kao i uvijek. Kao što smo gledali kad su prve kompanije izlazile na burzu u trenucima kriza, kad su bankari smišljali nove financijske instrumente dok su regulatorne agencije gledale u drugu stranu.

Pitanje koje si postavljam, a koje si nitko ne usuđuje postaviti, glasi: ako je AI toliko pametan, zašto mu treba petnaest milijardi dolara kreditne linije da bi izašao na burzu? Zar ne bi bilo logičnije da kompanija koja razvija najnaprednije modele umjetne inteligencije ima toliko novca da joj kreditna linija ne treba? Ili je istina drugačija? Možda je istina da su svi ti modeli, sva ta obećanja, sve te prezentacije o tome kako će AI promijeniti svijet, zapravo samo kulisa za ono što se oduvijek događalo u kapitalizmu — prodaju magle onima koji žele vjerovati. I dok mi raspravljamo o tome hoće li AI preuzeti naše poslove, netko je već preuzeo našu pažnju i pretvorio je u dionice.

Terminiranje IPO-a uz izbore ima još jednu, dublju poruku. To je poruka da kompanija vjeruje kako će, bez obzira na to tko pobijedi na izborima, njezin poslovni model ostati netaknut. Da su političari, bez obzira na stranku, već odlučili da će AI industrija dobiti sve što traži. Da će regulacija biti dovoljno labava da se inovira, ali dovoljno stroga da se zaštite veliki igrači. To nije cinično — to je realno. Jer u trenutku kad kompanija poput ove odluči izaći na burzu tjedan dana prije izbora, ona ne šalje poruku biračima. Ona šalje poruku svojim budućim dioničarima: "Bez brige, mi smo iznad politike. Mi smo iznad izbora. Mi smo budućnost, a budućnost ne glasa."

I znate što je najgore od svega? U pravu su. Dok mi budemo gledali rezultate izbora, dok ćemo analizirati tko je pobijedio, tko je izgubio, što to znači za ekonomiju, za zdravstvo, za obrazovanje, negdje u New Yorku će se dogoditi nešto što će definirati sljedećih deset godina tehnologije. I mi ćemo to propustiti jer ćemo biti zauzeti gledanjem u krivom smjeru. Opet. Kao što smo propustili trenutak kad su društvene mreže postale glavni izvor informacija, kao što smo propustili trenutak kad su telefoni postali produžetak naših ruku, kao što propuštamo svaki trenutak u kojem tehnologija mijenja pravila igre dok mi raspravljamo o igračima.

Možda je vrijeme da priznamo istinu. Burza nije mjesto gdje kompanije idu kada su uspješne. Burza je mjesto gdje kompanije idu kada trebaju novac. A kompanija koja treba petnaest milijardi dolara kreditne linije i koja terminira IPO uz izbore nije kompanija koja je sigurna u svoju budućnost. To je kompanija koja se kladi da će vam pažnja biti zauzeta nečim drugim kad bude trebalo objasniti brojke. I vjerojatno će dobiti tu okladu. Jer, budimo iskreni, koliko ćete se vas sjetiti provjeriti financijske rezultate ovog IPO-a kad bude objavljeno tko je pobijedio na izborima? Eto. Upravo to. I zato ovakve stvari prolaze. Ne zato što su pametne, nego zato što smo mi predvidljivi. A predvidljivost je najveći grijeh u svijetu u kojem tehnologija mijenja sve osim ljudske prirode.

Izvor: thenextweb.com