Islandski AI startup za modnu inteligenciju podiže pre-seed

Island i AI-powered fashion. Dvije stvari koje ne bi trebale biti u istoj rečenici, poput “riječka administracija” i “transparentnost”. Ali eto nas — startup iz zemlje gejzira i ledenjaka uvjerava investitore da je budućnost mode u podatcima, ne u tkanini. I našao je budale s novcem.

Pre-seed rundu su podigli. Catecut zovu platformu. Shopify aplikaciju globalno lansiraju. I sve to zvuči kao da će riješiti problem koji niko nije imao — dok ga nisu izmislili. Jer tako funkcionira startup ekosistem: prvo izmisliš problem, onda prodaš rješenje, pa se nadaš da će netko zaboraviti pitati zašto je problem uopće postojao.

Modna industrija je ogromna. Vrijedi trilijune dolara. Ima više podataka nego što itko može obraditi. Tisuće brendova, milijuni proizvoda, stalne promjene trendova. Logično je da netko pokuša ubaciti AI u tu jednadžbu. Pitanje je samo — koji kurac točno radi taj AI? Jer “product intelligence” zvuči kao termin koji je netko izmislio na sastanku s konzultantima iz McKinseyja dok su tražili način da naplate više.

Platforma analizira podatke o modnim proizvodima. Super. Ali koji podatci? Prodaja? Cijene? Recenzije? Društvene mreže? Sve navedeno? I što točno radi s tim podatcima? Generira preporuke? Predviđa trendove? Optimizira zalihe? Jer “inteligencija” u startup svijetu često znači “algoritam koji radi ono što bi iskusni merchandiser napravio u pet minuta, ali sada to radi u tri sekunde i košta deset puta više”.

Island je zanimljiv izbor. Nije London, nije Berlin, nije San Francisco. Tamo je hladno, skupo i ima puno geotermalne energije. Idealno za rudarenje Bitcoina i hostanje servera. Manje idealno za modnu industriju koja se vrti oko Milana, Pariza i New Yorka. Ali možda je to poanta — kad si dovoljno daleko od industrije koju pokušavaš disruptati, lakše je prodavati maglu jer niko ne može doći do vrata i tražiti objašnjenje.

Pre-seed faza je najzabavnija. To je onaj period kad startup ima ideju, par zaposlenih, možda MVP, ali još nema dokaz da će itko platiti. Investitori daju novac na temelju vizije, tima i pitch dečka. I to je u redu — tako funkcionira rizični kapital. Ali problem nastaje kad svi zaborave da pre-seed nije potvrda da je ideja dobra. Pre-seed je samo oklada. Kocka. Rulet.

I zato se uvijek nasmijem kad vidim vijesti o pre-seed rundama. “Podigli su investiciju.” Super. Čestitam. Pokažite mi revenue. Pokažite mi user retention. Pokažite mi da netko osim vaših prijatelja i rodbine koristi vaš proizvod. Jer investicija u pre-seed fazi ne znači ništa osim da ste uvjerili par ljudi s puno novca da vrijedite kockanje. A kockanje nije poslovni model. Ili jest, ali ga onda zovemo kockarnica i reguliramo.

Shopify aplikacija je pametan potez. Shopify ima milijune trgovaca. Ako uspiju integrirati svoju “product intelligence” platformu u Shopify ekosistem, automatski dobivaju pristup ogromnoj bazi korisnika. Ali to je i prokletstvo — postaju ovisni o platformi koju ne kontroliraju. Ako Shopify promijeni API, uvede konkurentsku funkciju ili jednostavno odluči da im više ne trebate — gotovi ste. To je rizik koji svi Shopify app developeri dijele. Kao da gradite kuću na tuđem zemljištu. Lijepo dok traje.

Ali najveće pitanje je — zašto Island? Zašto startup iz zemlje s 350 tisuća stanovnika, gdje je modna industrija manje-više nepostojeća, osim par dizajnera vune i džempera? Možda zato što je tamo lakše dobiti investicije. Možda zato što imaju porezne olakšice. Možda zato što je osnivač Islandac pa je prirodno tamo registrirati firmu. Ili možda zato što u globaliziranom svijetu lokacija više nije bitna — bitna je samo priča. A priča o islandskom AI startupu koji ruši modnu industriju zvuči bolje od priče o startupu iz Ljubljane koji radi istu stvar.

Jer etikete su bitne. Island zvuči egzotično. Čisto. Napredno. Zemlja gejzira, vulkana i Vikinga koji su preživjeli stoljećima na rubu Arktika. To je brendiranje koje vrijedi. Kao da kažete “AI iz Silicijske doline” — automatski dobivate na vjerodostojnosti, iako je pola tih startupa bullshit. Isto vrijedi i za Island — samo što je Island manji, pa je bullshit lakše uočiti. Ali investitori ne gledaju previše. Oni gledaju tim, traction i total addressable market. A TAM za AI u modnoj industriji je ogroman. Dovoljno velik da opravda stotine milijuna dolara investicija. I dovoljno mutan da niko ne primijeti kad nešto ne štima.

Modna industrija je savršena za AI. Ima podataka koliko hoćeš. Trendovi se mijenjaju brže nego što ih itko može pratiti. Brendovi su očajni za bilo kakvom prednošću. I svi su spremni platiti za rješenje koje obećava da će smanjiti rizik i povećati profit. Ali moda je iracionalna. Ljudi ne kupuju odjeću zato što im treba. Kupuju je zato što im se sviđa. Zato što ih podsjeća na nešto. Zato što im netko kaže da je to “in”. I to je nešto što AI teško modelira. Možete analizirati podatke koliko god hoćete, ali i dalje nećete znati zašto je jedna boja popularna, a druga nije. Ponekad je to jednostavno zato što je neka poznata osoba nosila tu boju. Ili zato što je izašla nova sezona neke serije. Ili jednostavno — zato.

AI u modi je kao GPS u planinarenju. Koristan je dok je staza označena. Ali čim skrenete s puta, pokazuje vam smjer koji nema veze s realnošću. Moda je skretanje s puta. Konstantno. Namjerno. To je cijela poanta mode — biti neočekivan, ići protiv struje, iznenaditi. A AI je po definiciji konzervativan. Gleda u prošlost da bi predvidio budućnost. I zato će uvijek kasniti. Uvijek će predlagati ono što je već bilo, samo malo drugačije. Što je u redu za optimizaciju zaliha i cijena. Ali nije u redu za stvaranje trendova.

Ali hej — ne trebaju svi startupi biti revolucija. Dovoljno je da budu dovoljno dobri da zarade novac. A AI za modnu inteligenciju može biti upravo to. Dovoljno dobar da smanji troškove, optimizira lance opskrbe, predvidi potražnju. Nije sexy, nije disruptivno, ali je profitabilno. I to je ono što investitori vole — profitabilne priče, ne revolucije.

Sowilo je podigao pre-seed. Dobro za njih. Neka lansiraju Shopify aplikaciju. Neka osvajaju tržište. Neka dokažu da AI može pomoći modnoj industriji. Jer ako uspiju, to će biti dobro za sve — za brendove, za potrošače, za investitore. A ako ne uspiju, bit će još jedan startup koji je nestao u magli islandskih gejzira. I to je u redu. Tako funkcionira startup ekosistem. Većina propadne. Nekolicina uspije. I svi se pretvaraju da znaju koji će biti koji.

Jedino što me zanima — hoće li netko ikad napraviti AI koji može objasniti zašto su traperice s power stretchom skuplje od običnih, iako izgledaju identično i poderu se nakon tri pranja. To bi bila prava inteligencija. Ovo ostalo je samo optimizacija.

Izvor: tech.eu