Kako NASA traži kreativce, tako i stvarnost traži istinu

Trideset godina pokušavam razumjeti kako svijet funkcionira. I svaki put kad pomislim da sam došao do genijalnog rješenja, dobijem novu dozu apsurda koja me podsjeti da nema šanse da se ikad zbilja snađem. Prvo su me zapanile priče o svemirskim letovima, zatim o inovacijama u tehnologiji, ali sada, sada imamo NASA-u kako otvoreno traži kreativne umove da im pomognu u pričanju priča. Da, dobro ste čuli. NASA traži pjesnike, filmaše i sve ostale „kreativce“ da im pomognu prodati vlastite misije. Koji kurac? Ako netko misli da je svemir jednostavna stvar, taj se itekako vara. NASA je tu da istražuje beskrajne prostore, a sada se pretvara u neku vrstu kulturne agencije koja traži ljude da im ispričaju kako su došli do novih otkrića. Mislim, zar nisu dovoljno pametni da sami shvate kako se to radi? Svaka misija, svaki let, svaka revolucionarna ideja već ima svoju priču. Kako je moguće da se u toj priči ne može naći inspiracija bez da se angažira vanjska ekipa? Možda je pravi problem u tome što se NASA danas manje bavi svemirom, a više marketinškim trikovima. U svijetu gdje se informacije šire brzinom svjetlosti, teško je prodati priču ako nemaš dovoljno kreativni spin. I tako, umjesto da se fokusiraju na stvaranje budućnosti, oni se sada bave time kako da ispričaju prošlost. Samo zamislite sve te „kreativce“ kako luduju s tim idejama. Obećavajući svemirska putovanja, a zapravo se bore za pljeskanje u nekoj maloj dvorani za sastanke. Naravno, to ne znači da je cijela stvar bezvrijedna. Uostalom, kreativnost ima svoje mjesto i važnost. Ali tko će odabrati te „kreativce“? Hoće li to biti neki odabrani filmaši ili će se umjesto toga odlučiti za lokalne umjetnike koji će za pet kuna napisati pjesmu o astronautima? U tom ludilu, pitanje je i tko će na kraju platiti. Sva ta pričanja priča zahtijevaju resurse, a u trenutnom svijetu, oni ne dolaze s neba. Zamislite, ehi, NASA, tražite li sjajnu priču ili samo još jedan način da se prikriju svi oni neuspjesi i zakazivanja? U ovom globalnom ekosustavu gdje se svatko natječe za pažnju, priče se moraju prodati kao roba. Zašto ne bi jednostavno priznali da je svemir pun nepoznanica i da ne znate sve? I sada, dok promatramo kako se sve to odvija, pitam se — ako se NASA mora obratiti vanjskim kreativcima, što to govori o njihovoj internim timovima? Možda su svi ti inženjeri i astronauti, u svojoj savršenoj znanstvenoj točnosti, izgubili dodir s realnošću. Dok su se trudili proširiti ljudsko znanje u svemiru, zaboravili su na najvažniji dio — pričanje priče. Mislim, koliko je to paradoksalno? Agencija koja bi trebala biti sinonim za istraživanje i inovacije, zapravo se našla u poziciji gdje mora tražiti pomoć od onih koji možda nikada nisu kročili nogom na Mars. Kako će oni koji nikada nisu iskusili svemir ispričati priču o onima koji su? I tako, dok NASA traži kreativce, pitam se — tko će sljedeći zatražiti pomoć? Možda ćemo jednog dana vidjeti kako vlade traže pisce za svoje biltene ili političare za svoje govore. Jer, , što je politika nego priča koju netko mora ispričati? Možda bi trebali samo zatražiti od svih nas da se prijavimo. Tko zna, možda ćemo se i nasmijati na sve to u nekom svemirskom baru. Budućnost je stigla. Donijela je račun.

Izvor: nasa.gov