Kanalizacija na Gornjoj Drenovi ili kako grad plaća cijenu vlastitog rasta

Trinaesti svibanj 2026. godine, Rijeka će dobiti novi sanitarne kolektor u Ulici Ravan/Pešćevac. Ulica će biti zatvorena, radovi će trajati, a građani će se pitati zašto, dovraga, baš sad, baš ovdje, baš dok je svima najmanje zgodno. Odgovor je jednostavan: zato što infrastruktura ne pita kad je zgodno.

Imamo projekt koji se zove "Poboljšanje vodno-komunalne infrastrukture na području aglomeracije Rijeka", što je dovoljno dugačak naziv da ga nitko neće zapamtiti, ali dovoljno važan da će ga osjetiti svatko tko živi na Gornjoj Drenovi. Komponenta C, Podsustav C.1 — zvuči kao oznaka softverskog modula koji nikad ne radi kako treba, ali u stvarnosti je to plan za zamjenu cijevi koje su vjerojatno položene negdje u vrijeme kad je Titova fotografija visila u svakoj školi.

Pas mater, koliko se svega promijenilo, a cijevi su ostale iste.

Problem nije u radovima. Problem je u tome što su radovi potrebni. Grad raste, naselja se šire, voda i kanalizacija su kao krvne žile organizma — kad se začepi, cijeli sustav kolabira. Ali mi smo, kao društvo, uvijek u fazi reaktivnog održavanja. Čekamo da pukne pa onda šivamo. Nikad ne radimo preventivno, jer preventiva košta, a političari vole otvarati trake i rezati vrpce, ne sanirati kanale koje nitko ne vidi.

Ako bi netko pitao naivno pitanje — a zašto se ovo ne radi ljeti, kad su praznici, kad je manje prometa, kad ljudi nisu na poslu — odgovor bi bio previše kompliciran za jednu rečenicu. Jer nije ljeto. Jer su rokovi. Jer je EU novac. Jer izvođač ima svoj raspored. Jer nitko nije pitao građane kad im odgovara. I tako svaki put.

Ista priča se ponavlja u svakoj općini, svakom gradu, svakoj državi. Infrastruktura je dosadna. Nije fotogenična. Ne donosi glasove na izborima. Ali je jedini razlog zašto voda izlazi iz slavine umjesto da curi kroz strop susjedu ispod.

Ono što je zanimljivo u cijeloj priči nije sama najava radova — to je rutina, događa se svaki dan negdje u svijetu. Ono što je zanimljivo je kako komuniciramo s građanima. Obavijest na portalu, suhoparan tekst s brojevima i oznakama, i eto — tko je pročitao, pročitao je. Tko nije, naći će se u ponedjeljak ujutro ispred zatvorene ulice i pitati koji kurac se događa.

Nema push notifikacija. Nema SMS obavijesti za stanovnike te konkretne ulice. Nema interaktivne karte na kojoj bi mogao vidjeti točno gdje su radovi i koliko će trajati. Nema. Imamo portal s viješću, i to je to. U 2026. godini, kad aplikacije znaju točno gdje si parkirao auto i koliko ti kafe treba da se probudiš, jedina informacija o zatvaranju tvoje ulice je članak koji moraš sam naći.

Nije to problem samo Rijeke. To je problem svih gradova koji su digitalno pismeni u stilu 2010. godine. Imamo pametne telefone, ali koristimo ih za Instagram i TikTok, ne za obavijesti o kanalizaciji. A trebali bismo. Jer kad ti se ulica zatvori na tjedan dana, to nije samo nelagoda — to je logistički problem. Djeca u školu, ti na posao, dostave, hitne službe.

I sve bi to bilo puno lakše da netko, negdje, nije odlučio da je dovoljno objaviti obavijest na portalu i smatrati posao obavljenim.

Ali nećemo biti preoštri. Radovi su potrebni. Kolektor K-3.6.3 i vodovodni ogranak V-19 će zamijeniti ono što je dotrajalo. Netko će kopati, netko će polagati cijevi, netko će zatrpavati. I za mjesec dana nitko se neće sjećati da je bilo radova, osim onih koji su morali obilaziti preko tri kvarta da dođu do kuće.

I tako funkcionira svaka infrastruktura. Kad radi, ne primijetiš je. Kad ne radi, sve stane.

A jedino što bi mogli poboljšati je način na koji komuniciramo. Jer nije problem što se radi. Problem je što se ne zna. I što se ne pita. I što se ljudi bude u ponedjeljak ujutro i nađu se pred barikadom s pitanjem: jel mora baš sad?

Mora. Jer je planirano. Jer je financirano. Jer je odobreno. I jer će, kad završi, sve biti bolje. Samo što taj "kad završi" nikad nije dovoljno brz za čovjeka koji kasni na posao.

Izvor: riportal.net.hr