Kraj eksperimentiranja: AI ide u šoping.

Tržište virtualne stvarnosti se ponaša kao dijete koje se igra s novim igračkama, ali nikako da pređe u fazu ozbiljne igre. Godinama se miješaju ideje, prototipovi i hvalospjevi o tehnologijama koje će navodno promijeniti način na koji kupujemo. Ali dok se svi dive sjaju te tehnologije, jedan ključni faktor ostaje nepromijenjen — rezultati. Virtualno isprobavanje odjeće i make-upa je bila uvijek "gotovo" rješenje, ali nikako "gotovo". U svijetu gdje su ljudi spremni platiti za najnovije gadgete, zanemaruje se činjenica da je potrošačima potrebna funkcionalnost, a ne samo futuristički izgled.

E sad, koji kurac se tu zapravo događa? Troši se toliko novca na razvoj, ali krajnji korisnici se i dalje suočavaju s istim problemima — ni virtualne haljine ni ruževi ne izgledaju kako su zamišljali. Kao da su programeri zaboravili da ljudi imaju različite oblike tijela i tonove kože. Zar je zaista tako teško prilagoditi tehnologiju potrebama korisnika? Ili je cijela industrija jednostavno zalutala na putu do profitabilnosti, pokušavajući prodati maštu umjesto stvarnog proizvoda?

Na tržištu gdje je sve više startupova koji se natječu za poziciju "kralja virtualnog isprobavanja", odjednom se javlja pitanje: koliko od toga je stvarno potrebno? Hoće li potrošači, očarani najnovijom tehnologijom, zapravo i koristiti te alate, ili će samo završiti u košarici s ostalim "cool" stvarima koje nikad ne koriste? Opet, istovremeno, postoji i onaj vječni optimizam koji nas uvjerava da će sljedeća generacija rješenja konačno riješiti sve probleme i donijeti revoluciju u kupovinu.

Zaboravite na to. U svijetu gdje je svaki dan nova prilika za isprobavanje tehnologije, sjećam se vremena kada su ljudi ulagali u stvarne proizvode, a ne u ideje. Danas se čini da je inovacija postala izgovor za neuspjeh. Kao da je svaka nova aplikacija koja ne dosegne očekivanja samo još jedan korak prema neizbježnom razočaranju. Na kraju dana, korisnici žele konkretne rezultate, a ne samo lijepe marketingške fraze.

Naivno pitanje koje se nameće je — zašto je toliko teško implementirati tehnologiju koja zapravo funkcionira? Sve te startupe i venture capital novce uložene u razvoj rješenja koja ni sama ne znaju što žele postići. Mislite da će ti virtualni modeli i aplikacije odjednom postati čarobni štapići koji će riješiti sve? Ne, neće. Ljudi žele vidjeti stvarni rezultat, ne maštati o njemu.

I dok čekamo da tehnologija konačno stigne do svoje punine, jasno je da se neki od tih projekata ne razlikuju od starih televizora u kojima je slika bila toliko mutna da je bilo nemoguće razaznati što zapravo gledate. U tom svijetu, očekivanja i stvarnost su na suprotnim stranama, a korisnici su ti koji na kraju plaćaju cijenu.

Što se tiče inovacija, njih nema bez rizika. U tom smislu, možda je bolje ostaviti tehnologiju virtualnog isprobavanja na polici. Umjesto da se usredotočimo na to kako učiniti kupovinu zabavnom, trebali bismo razmisliti kako osigurati da tehnologija zapravo radi. Jednostavno rečeno, ako je AI toliko pametan, zašto ne može riješiti osnovne probleme korisnika?

Na kraju, možda će biti potrebna nova generacija poduzetnika koji će se fokusirati na ono što je suštinski važno — emocionalna povezanost s korisnicima i rješavanje njihovih stvarnih potreba, umjesto pokušaja prodaje nečega što možda nikad neće ispuniti očekivanja.

Budućnost je stigla. Donijela je račun.

Izvor: tech.eu