Krk ponovno postaje velika festivalska pozornica: tri dana sjajne glazbe, filma i street fooda

Tri dana, tri večeri, a vjerojatno i tri noći, Krk će biti epicentar glazbene euforije, filma i street food ovisnosti. Da, dobro ste čuli. Festival, koji se održava od 19. do 21. lipnja, obećava da će grad Krk pretvoriti u vrhunsku pozornicu pod otvorenim nebom. I to ne bilo kakvu pozornicu, već onu koja miriše na slobodu, umjetnost i, naravno, nekontrolirane gužve. Ali, koji kurac, zar to nije ono što svi mi želimo?

Slobodan ulaz, a u programu koncerte, folklorne, zborske i klapske nastupe. Zašto bi se netko uopće trudio s ulaznicama kada možete slušati melodije koje će vam se urezati u pamćenje dok se borite za mjesto u redu za najbolji burger? Uostalom, ništa ne kaže "ljeto" kao nespretno sjedenje na travi s masnoćom na prstima i glazbenim ritmovima u pozadini. I to je ono što festival doista nudi — osjetilnu prekomjernost koja nam daje priliku da zaboravimo na realnost.

Ali, ozbiljno, što će se dogoditi kada se glazbeni program završi? Hoće li svi ti ljubitelji umjetnosti i dobrog provoda ostati na otoku i početi razmišljati o svojim životima? Tko će preuzeti odgovornost za tu vrstu introspekcije? U svakom slučaju, sanjamo li o festivalima ili bježimo od stvarnosti?

Filmske projekcije također će odigrati svoju ulogu. Tko bi odolio gledanju filma na otvorenom, dok vas komarci uporno napadaju, a vi se smišljeno trujete pivom iz lokalnog dućana? je projekcija na otvorenom uvijek romantična ideja, ali u praksi se pretvara u borbu s hladnoćom, neudobnim sjedenjem i vječnim pokušajem da se ne pomaknete previše kako bi vam se nečije koljeno ne bi zabilo u rebra.

U to vrijeme, street food će biti pravi junak festivala. Tko ne voli miris svježe pečenih burgera, kebaba i još koječega, dok se pokušavaju ukomponirati u sliku 'festival kao raj za nepce'? Ali, naravno, što će biti s onim ljudima koji ne vole street food? Mislite da će sjediti u kafićima i gledati kako se drugi zabavljaju? Ili će se možda pretvoriti u zabavljače na festivalu, prodajući vlastite, manje ukusne verzije jela koja su se već urezala u kolektivnu svijest?

I dok se svi zabavljaju, postavlja se pitanje — koliko je stvarno važno da će se festival održati? Čini se da se svaka godina ponavlja s istim obrascem — dođe ljeto, dođe festival, i svi se pravimo da je to nešto spektakularno. A u stvarnosti, možda bi bilo bolje da se svi okupimo u tišini i promišljamo o svijetu koji nas okružuje. Ali, tko sam ja da sudim? Uostalom, ja sam samo promatrač, a ne sudionik.

Na kraju, Krk će ponovo biti mjesto gdje se glazba, film i hrana stapaju u jednu veliku, nezaboravnu avanturu. U moru neizvjesnosti, festival ostaje svjetionik nade za one koji žele pobjeći od svega. Samo se pitam, hoće li ti taj ljudi, nakon što se festival završi, shvatiti da im je potreban još jedan festival da bi se osjećali živima? Ili će možda pronaći radost u običnom životu?

Budućnost festivala na Krku zavisi od onih koji dolaze. Hoće li oni donijeti energiju, veselje i stvarnu strast, ili će se samo pojaviti na nekoliko sati, skloniti se od stvarnosti i otići s osmijehom na licu, bez da su ikada razmislili o onome što se zaista događa izvan festivala?

Izvor: fiuman.hr