Kvantna računala su kao obećanje koje ti da cura na prvom spoju da će te čekati dok izađeš iz zatvora

Četrdeset godina čekamo da kvantno računalo riješi nešto korisnije od problema koji već imamo rješenje za sedam centi po operaciji u cloudu, i svake godine čujemo istu pjesmu: evo ga sad, samo još malo, treba nam još koji milijun, još koji investicijski krug, još jedan startup sa simpatičnim imenom. Alice & Bob. Kao da su otvorili kafić u Parizu, a ne tvornicu mašina koje rade na principu mačke koja je istovremeno živa i mrtva.

Naravno, uletio je venture kapital. Uvijek uleti. Jer kvantno računalo je savršena priča za investitore — dovoljno komplicirano da nitko ne može reći da neće uspjeti, dovoljno futuristično da zvuči kao znanstvena fantastika, i dovoljno skupo da se isplati pričati o tome na konferencijama uz catering od 400 eura po osobi. A kad Nvidia stavi svoj pečat na stvar, to je kao kad ti u Rijeci netko kaže da je njegov rođak iz Australije donio originalne Nikeice — automatski dobiješ na cijeni, bez obzira što su možda krivotvorine.

Cat-qubit arhitektura. Mačka koja je i živa i mrtva dok je ne pogledaš. Znaš što je još i živo i mrtvo dok ga ne pogledaš? Moj stari Pentium 2 koji stoji u podrumu. Jednako je koristan za kvantne izračune. Ali eto, netko je uspio uvjeriti ljude s novcem da je mačka rješenje za problem koji su sami stvorili — kvantne greške. Jer da nisu izmislili kvantna računala, ne bi morali izmišljati načine da ih poprave. To je kao da sagradiš kuću od stiropora pa onda izmisliš poseban ljepilo da se ne raspadne na kiši. Genijalno. I jebeno skupo.

A Nvidia tu sjedi i gleda. Nvidia je kao onaj tip u kvartu koji ne igra karte, ali posuđuje novac svima koji igraju i naplaćuje kamatu. Oni ne trebaju vjerovati u kvantna računala. Oni trebaju da netko drugi vjeruje i plati CUDA-Q licencu. Investiraju u svaki startup koji diše, jer na kraju dana, svi ti startupi će trebati Nvidijine GPU-e da simuliraju svoje kvantne čipove dok ne izmisle pravi. Je li to ulaganje u budućnost ili hedge? Nije ni jedno. To je parking za keš s marketinškom vrijednošću. Ista stvar kad tvoja firma sponzorira lokalni nogometni klub — ne zanima te rezultat, zanima te šta piše u novinama.

Alice & Bob su skupili novac od Francuskog fonda za suverenitet, od Bpifrance, od raznih rizičnih fondova, i sad od Nvidije. Sve skupa vjerojatno dovoljno da plate struju za hlađenje kvantnog procesora idućih pet godina. Jer kvantna računala nisu skupa samo zato što su komplicirana — skupa su zato što trebaju raditi na temperaturi bližoj apsolutnoj nuli nego što je prosječni siječanj u Gorskom kotaru. Hlađenje košta više od samog čipa. To je kao da kupiš Ferrari pa saznaš da trebaš sagraditi pistu da bi ga vozio.

Pitanje koje nitko ne postavlja, a trebao bi: zašto nam trebaju kvantna računala? Što ćemo s njima? Kriptografija? Već imamo enkripciju koja radi. Optimizacija? Postoje algoritmi. Simulacija molekula? Kemija funkcionira i bez njih. Istina je da kvantna računala rješavaju probleme koje smo sami izmislili da bismo opravdali njihovo postojanje. Kao kad netko izmisli četkicu za zube s Bluetoothom — rješava problem koji nisi imao dok je nisi vidio u dućanu.

A najbolji dio: ovi startupi prodaju priču o fault-tolerant mašinama. Računalima koja ne griješe. Kao da je itko u povijesti računarstva napravio mašinu koja ne griješi. Moj prvi server iz devedesetih je griješio. Tvoj laptop griješi. Cijeli internet radi na principu "nadajmo se da neće puknuti baš danas". I sad će kvantno računalo biti savršeno? Pas mater.

Naravno, investitori gutaju. Jer priča je dobra. A kad Nvidia kaže da je dobra, to je kao kad ti majka kaže da si zgodan — ne mora biti istina, ali lijepo je čuti. I dok se pitate hoće li kvantna računala promijeniti svijet, znajte jedno: već su promijenila džepove ljudi koji ih prodaju. To je jedina sigurna kvantna činjenica u cijeloj priči.

Ako ikad naprave kvantno računalo koje radi, prva stvar koju će izračunati je koliko su para potrošili da bi ga napravili. I vjerojatno će ispasti da su mogli jednostavno kupiti više običnih računala i biti brži. Ali tada ne bi bilo priče. A bez priče, nema venture kapitala.

Jedina konstanta u kvantnom računarstvu je da će za pet godina opet trebati još pet godina.

Izvor: thenextweb.com