Kvantno računalno središte u Londonu koje spaja kvantne čipove s AI-jem i bankarskim podatcima —...

Ovo nije znanstvena fantastika. Ovo je utorak u financijskom sektoru. OQC je postavio hardver, AMD je donio poluvodiče, JPMorgan je donio novac i pitanja na koja klasična računala odgovaraju s "daj mi još pola sata, molim te". I svi su se rukovali, i svi su bili ozbiljni, i svi su znali da je ovo ili početak nečeg stvarno velikog ili najskuplji način da se dokaže da kvantna računala još uvijek ne znaju brojiti do tri bez da se žale na temperaturu.

No, krenimo redom.

Kvantno računalstvo je kao onaj frend koji ti obeća da će doći na pivu u osam, pa se javi u jedanaest i kaže "evo me, samo još da nađem ključeve, izgubio sam ih u petoj dimenziji". Priča se o njemu već trideset godina. Svakih pet godina netko objavi "komercijalni kvantni procesor" koji radi na tri kubita i to samo ako je temperatura u sobi točno 2,7 kelvina i ako nema punog mjeseca. Onda se digne prašina, investitori aplaudiraju, dionice skoče, a kvantni računalo i dalje ne može izračunati koliko je dva plus dva ako mu ne daš helij da se hladi.

Ali ovo je drugačije. Ovo nije startup u garaži s tri studenta i jednim laserom. Ovo je JPMorgan — institucija koja je starija od većine država i koja ne troši pare na stvari koje ne rade. Ako su oni spremni platiti OQC-u da im složi kvantno-AI središte u Londonu, to znači da su vidjeli nešto što ostali nisu. Ili su vidjeli dovoljno da se isplati kockati. U svakom slučaju, nisu stavili novac na crveno u kasinu — stavili su ga na kvantnu superpoziciju, što je još veća kocka, samo s više fizike.

AMD je tu kao treći partner, što je pametan potez. Dok Nvidia vlada AI-jem kao što je Microsoft vladao uredskim softverom — tiho, nemilosrdno, naplaćujući svaki klik miša — AMD se pokušava pozicionirati kao alternativna infrastruktura za one koji ne žele ovisiti o jednom dobavljaču. I to ima smisla. Jer kvantno računalstvo neće zamijeniti klasične procesore — ono će raditi uz njih, kao pomoćni igrač koji rješava one probleme koje klasični procesor ne može riješiti ni da ga staviš u tekući dušik. AMD-ovi čipovi će vrtjeti AI modele koji će pripremati podatke za kvantni dio, a kvantni dio će raditi ono što radi najbolje — istovremeno biti u svim stanjima i ni u jednom, dok netko ne izmjeri rezultat.

A što će točno raditi? Financijske aplikacije. Portfolio optimizacija. Detekcija prijevara. Modeliranje rizika. Stvari koje banke rade svaki dan, ali ih rade na način koji je spor, skup i pun pretpostavki koje su često krive. Kvantni algoritmi bi trebali moći pročešljati milijune scenarija istovremeno, umjesto da ih prolaze jedan po jedan kao što to radi klasično računalo. Ako to proradi, JPMorgan će moći raditi stvari koje druge banke ne mogu. Ako ne proradi, imat će vrlo skupu, vrlo hladnu sobu s vrlo impresivnim kabelima.

I tu dolazimo do problema.

Kvantna računala su, u ovom trenutku, kao automobili iz 1910. — postoje, rade, ali su nepouzdana, skupa i zahtijevaju stručnjaka koji zna što radi, a i on se često zbuni. Kubiti su osjetljivi na sve — na temperaturu, na vibracije, na elektromagnetske smetnje, na loš dan operatera. Pogreška u jednom kubitu može srušiti cijeli izračun. I zato se kvantna računala hlade na temperature blizu apsolutne nule — da bi kubiti ostali stabilni. To nije jeftino. To nije jednostavno. I to se ne skalira lako.

Ali banke ne trebaju skaliranje na milijun kubita. Banke trebaju specifične probleme riješene bolje nego što ih rješavaju danas. Ako OQC-ovo središte može obraditi 50 kubita s dovoljno niskom stopom pogreške da se dobije koristan rezultat za portfolio optimizaciju — to je pobjeda. Ako može 100 — to je revolucija. Ako može 200 — to je kraj klasičnog računalstva u financijama, barem za određene zadatke.

No, postoji jedan detalj koji se često preskače u ovakvim najavama.

AI i kvantno računalstvo su dva različita svijeta koja se sada pokušavaju spojiti. AI je, u svojoj srži, divovski stroj za prepoznavanje uzoraka — uzmeš milijardu primjera, naučiš statističke korelacije, i onda na temelju toga predviđaš. Kvantno računalstvo je fundamentalno drugačije — ono koristi kvantne fenomene da bi izračunalo stvari koje klasična računala ne mogu izračunati u razumnom vremenu. Spojiti ta dva svijeta nije trivijalno. Trebaš AI koji razumije kvantne izlaze. Trebaš kvantne algoritme koji su kompatibilni s AI arhitekturama. Trebaš softver koji zna kada koristiti jedno, a kada drugo. I trebaš ljude koji razumiju oba svijeta, a takvih je na svijetu manje nego što ima kubita u OQC-ovom stroju.

JPMorgan je, međutim, poznat po tome da ulaže u istraživanje koje se isplati tek za deset godina. Imaju vlastiti AI tim, vlastite kvantne istraživače, i vlastitu infrastrukturu za testiranje. Ovo nije prvi put da se bave kvantnim računalstvom — eksperimentiraju s njim već godinama. Ali ovo je prvi put da su otišli tako daleko da su izgradili namjenski data centar za to. To je ozbiljan signal. Kao kad vidiš da netko kupuje zemljište i gradi kuću — nije više u fazi "gledam stanove na Njuškalu", sad je u fazi "biram boju fasade".

London je pametan izbor. Britanija je, unatoč Brexitu i svim političkim cirkusima koji su uslijedili, uspjela zadržati ozbiljan tech ekosustav. OQC je britanska firma. JPMorgan ima veliki ured u Londonu. AMD ima istraživački centar u Britaniji. Sve se poklopilo. I naravno, britanska vlada će to podržati jer zvuči dobro u naslovima — "Britanija predvodi kvantnu revoluciju" — iako će, u praksi, većina posla biti algoritmi koje pišu ljudi koji su studirali u Oxfordu i Cambridgeu, a financira ih američka banka. Ali tko broji.

Ono što je zanimljivo nije samo tehnologija, nego i poruka koju ovo šalje konkurenciji.

Druge velike banke — Goldman Sachs, Morgan Stanley, Citigroup — također ulažu u kvantno računalstvo, ali nitko nije otišao tako daleko da izgradi namjenski data centar. JPMorgan je prvi koji je prešao iz faze "igramo se u laboratoriju" u fazu "ovo je naš proizvodni pogon". To je prednost. Ali i rizik. Jer ako OQC-ovo središte ne isporuči — a postoji realna šansa da ne isporuči u roku koji su si zacrtali — JPMorgan će biti taj koji će morati objašnjavati dioničarima zašto su potrošili milijune na nešto što još ne radi.

No, to je cijena koju plaćaš kad želiš biti prvi. Prvi dobiva najviše. Prvi dobiva i najveće kritike. I prvi, ako padne, pada najjače.

Ali postoji i druga strana ove priče.

Kvantno računalstvo se ne prodaje samo kao rješenje za financije — ono se prodaje kao rješenje za sve. Za medicinu, za logistiku, za klimu, za sigurnost. I svaki put kad netko najavi kvantni data centar, mediji pišu "kvantna revolucija počinje", a zapravo se radi o tome da je netko platio da se vidi hoće li uopće raditi. Ovo je i dalje faza eksperimenta. Vrlo skupog, vrlo ambicioznog, ali i dalje eksperimenta. Razlika je u tome što su prije eksperimente radili sveučilišni laboratoriji, a sada ih rade banke. I to je velika razlika. Jer banke ne čekaju da netko objavi rad u Natureu — one čekaju da netko pokaže da se na tome može zaraditi.

I ako OQC, AMD i JPMorgan uspiju, otvorit će vrata koja su do sad bila samo malo odškrinuta. Ako ne uspiju, netko drugi će pokušati za pet godina, s boljim kubitima, nižom temperaturom i manje optimizma. Tako to ide.

Jedino što je sigurno je da je sat otkucao. Kvantno računalstvo više nije stvar "hoće li" — sad je stvar "kada" i "tko". A JPMorgan je upravo stavio svoj žeton na stol. Veći od svih do sad.

Izvor: tech.eu