Magnon život 100 puta duži otvara vrata džepnim kvantnim računalima

Stotinu puta duži život magnona. Zvuči kao nešto što bi se moglo reći na partyju u Silicijskoj dolini dok netko servira treći krug organskog kombuche i objašnjava zašto će njegov startup promijeniti svijet, a zapravo samo prodaje pretplatu na mindfulness aplikaciju s NFT elementima. Ali ne — ovo je stvarna fizika, i to ona vrsta koja ne traži tvoje podatke niti ti nudi besplatni trial.

Magnoni, ti mali valovi magnetizacije koji putuju kroz čvrste materijale, upravo su dobili stotinu puta duži vijek trajanja. To je kao da si očekivao da ti riba u akvariju živi tri godine, a odjednom saznaš da će nadživjeti tebe, tvoju djecu i eventualno tvoje unuke. Samo što ovdje ne govorimo o ribama, nego o česticama koje bi mogle promijeniti način na koji računamo — i to doslovno, a ne metaforički.

Zamisli val koji putuje kroz magnet, val duljine manje od milijarditog dijela metra, i taj val nosi informaciju. Ne tvoju fotografiju s mora, ne tvoj playlist za gym, nego informaciju na kvantnoj razini. I sada, umjesto da taj val umre nakon nekoliko nanosekundi, on živi dovoljno dugo da stigne negdje i napravi nešto korisno. Kao da si u Rijeci dobio autobus koji ne stane na svakoj stanici da pokupi putnike s ruksacima i djecom koja plaču, nego ide direktno do krajnje destinacije bez zaustavljanja. To je jebena revolucija u svijetu materijala.

A najbolji dio? Ti magnonski krugovi mogu stati na čip veličine onog u tvom mobitelu. Ne treba ti soba veličine teniskog terena, ne treba ti hlađenje na temperaturu svemira, ne treba ti osoblje s doktoratima iz kvantne fizike koje pije kavu u kantini i raspravlja o Schrödingerovoj mački. Treba ti čip. Mali. Jeftin. Tvoj.

I tu nastaje problem koji nitko ne želi priznati: što se događa kad kvantno računalo stane u tvoj džep? Jer industrija je godinama prodavala priču da su kvantna računala nešto što će riješiti probleme čovječanstva — od globalnog zatopljenja do pronalaska lijeka za rak. I to je istina, donekle. Ali istina je i da će riješiti i probleme poput tvoje bankovne šifre, tvoje lozinke za mail, tvoje biometrije. I to ne za deset godina, nego za pet, možda tri, ovisno o tome koliko brzo ovi magnoni počnu raditi svoj posao.

Čitava priča o kvantnom računalstvu uvijek je imala jedan temeljni problem: veličina. Da bi kvantni bit, qubit, radio kako treba, mora biti izoliran od svake vrste šuma, vibracije, temperature, pogleda. Zato su kvantna računala smještena u podrume ispod sveučilišta, u frižidere koji troše struju kao mali grad, u sobe bez prozora gdje ni muha ne smije ući. A magnoni? Oni putuju kroz čvrsti materijal, zaštićeni samom strukturom kristala, i ne trebaju im sve te fore. Oni su kao onaj tip na poslu koji radi u tišini, ne smeta nikome, a obavi više od cijelog tima sastančara.

Stotinu puta duži život magnona znači da se informacija može prenijeti preko veće udaljenosti unutar čipa, da se može obraditi više podataka, da se mogu izvoditi složenije operacije. U prijevodu: kvantno računalo koje je do jučer bilo veličine sobe, sutra bi moglo biti veličine kutije za cipele. Prekosutra, veličine sata. I tada počinje cirkus.

Jer zamisli scenarij u kojem svatko ima kvantno računalo u džepu. Tvoj mobitel odjednom može razbiti bilo koju enkripciju na planeti. Tvoja banka, tvoja vlada, tvoja bolnica — sve njihove sigurnosne mjere odlaze u kurac u roku od nekoliko sekundi. I ti misliš da će industrija to dopustiti? Naravno da neće. Oni će prvo izgraditi kvantna računala za sebe, pa će onda prodavati "sigurne" verzije tebi, s ugrađenim backdoorom i pretplatom od 49.99 eura mjesečno. I ti ćeš platiti, jer što ćeš drugo?

I tu dolazimo do apsurda cijele situacije. Tehnologija koja bi te mogla osloboditi — stvarno, doslovno, fizički osloboditi od nadzora, od lozinki, od ograničenja — bit će ti prodana kao usluga. Nećeš posjedovati kvantno računalo, nego ćeš plaćati pristup oblaku koji ga pokreće. I taj oblak će biti u vlasništvu nekog megakorporacijskog entiteta koji će ti, uz pristup kvantnoj snazi, nuditi i personalizirane oglase, i analizu tvojih navika, i mogućnost da im platiš da ne koriste tvoje podatke protiv tebe. Koji kurac, zar ne?

Ali to je budućnost koju gradimo. Nije prvi put. taj obrazac vrijedi za sve velike tehnološke skokove. Internet je trebao biti demokratski prostor slobodne razmjene informacija, a postao je pet marketinških platformi koje se svađaju oko tvojih podataka. Umjetna inteligencija je trebala riješiti probleme čovječanstva, a zasad je najbolje riješila problem generiranja lažnih slika i pisanja studentskih eseja. Kvantno računalstvo će, po svemu sudeći, slijediti taj put.

I zato ova vijest o magnonima nije samo znanstvena. To je politička vijest. Ekonomska vijest. Egzistencijalna vijest. Jer ono što se događa u laboratorijima danas, oblikovat će svijet u kojem ćemo živjeti za deset godina. I pitanje nije hoće li kvantna računala postati mala i jeftina — hoće, pitanje je tko će ih kontrolirati i kako će ta kontrola izgledati.

Sjećam se devedesetih, kad smo u Kvarner Netu postavljali prve servere i mislili da mijenjamo svijet. Mijenjali smo, ali ne onako kako smo mislili. Internet je postao alat za prodaju, ne za oslobođenje. Ista stvar će se dogoditi s kvantnim računalstvom. Tehnologija je neutralna, ali ljudi koji je posjeduju nisu.

Magnon živi sto puta duže. To je nevjerojatan znanstveni napredak. Ali pitanje koje treba postaviti nije "kako", nego "zašto" i "za koga". A odgovor na ta pitanja, nažalost, vjerojatno nećeš pronaći u znanstvenom časopisu.

Izvor: phys.org