Meta pokreće Mac aplikaciju koja koristi AI za biznise.

Dvanaest milijardi dolara se troši na stvaranje aplikacije koja će raditi ono što je većina ljudi odavno savladala — prepoznavanje slika i pisanje jednostavnih poruka. Meta, ta vječno ambiciozna platforma koja pokušava sve više ući u svijet umjetne inteligencije, upravo je najavila aplikaciju za Mac koja navodno može gledati kroz ekran i odgovarati na pitanja o onome što vidi. Ako ovo nije perfektan primjer kako se novac može trošiti besmisleno, onda ne znam što jest. Napraviti AI asistenta koji može pročitati ekran i zatim ti reći nešto što već znaš, to je kao kupiti skupi šampanjac i pitati ga da ti kaže je li mjehurići ili ne.

je Meta već dugo vremena u potrazi za načinima kako monetizirati svoje usluge, no pokušaj da od AI asistenta napravi alat za poslovanje i kreativnost može biti više od pokušanog spin-offa. Zvuči kao da je netko na vrhu odlučio da je vrijeme za još jedan "revolucionarni" proizvod koji će se prodavati kao sveti gral digitalne produktivnosti. Na početku, stvaranje alata za prepoznavanje slika i automatsko odgovaranje čini se kao dobra ideja, ali tko će to zapravo koristiti? Koji kurac?

Zamislite situaciju: sjedite na sastanku, svi se bore s teškim zadatkom, a vaš kolega odlučuje da će slike sa PowerPointa prebaciti na AI asistenta koji će mu reći što da radi. Na papiru, to zvuči kao sjajna ideja, ali ako se oslanjaš na AI da ti kaže kako najbolje iskoristiti svoje resurse, zapravo si u problemu. Nije li malo smiješno da ćeš plaćati za nešto što ti zapravo može samo potvrditi ono što već znaš, i to sumnjivo precizno?

Aplikacija može slušati i putem diktiranja raditi u drugim programima. Jebeno sjajno, zar ne? Možda će ti pomoći da prestaneš tipkati kao da si u nekom povijesnom muzeju, ali postavlja se pitanje, tko će zapravo koristiti tu opciju? Ako diktiraš poruke ili bilješke, hoće li AI to učiniti bolje od tebe samog? Ili ćeš dobiti mješavinu pogrešnih riječi, nesporazuma i frustracija? Ako je AI toliko pametan, zašto mu treba silna računalna snaga da nauči ono što tvoja baka zna od rođenja — da ne vjeruješ svemu što pročitaš?

Meta, uz svu svoju tehnologiju, još uvijek se bori s osnovnim pitanjima privatnosti i sigurnosti korisnika. Kako možeš vjerovati nečemu što promatra tvoje okruženje, kada je povijest ove tvrtke puna skandala s podacima? U tom kontekstu, ideja da aplikacija gleda kroz tvoj ekran i analizira ga za tebe postaje još očitija. Koliko su daleko otišli u potrazi za novim korisnicima i prihodima da bi ih proizvodnja ovog alata zapravo mogla dovesti u veće probleme?

Pitanje je i koliko će ovakvi alati zapravo biti relevantni za stvarne korisnike. Da li će mala poduzeća, ona koja se bore za opstanak, imati sredstva da ulažu u ovakve tehnologije ili će se opet naći na marginama, gledajući kako se velike korporacije igraju s novim igračkama? U tom smislu, Meta zapravo može postati još jedan primjer kako tehnologija nije uvijek rješenje, već često dodatni problem.

Kao što se i očekivalo, upitna je i cijena ove aplikacije. Ako je Meta voljna investirati u ovakve projekte, gdje je granica? Hoće li na kraju sve završiti u pretplati koja će se činiti kao razmetanje novcem? Ili će se korisnici naći u situaciji gdje će morati pregovarati o cijeni koja će se mijenjati svaka tri mjeseca, kao što je to već postalo pravilo u svijetu aplikacija?

Budućnost je stigla, donijela je račun. Meta će pokušati zadržati titulu inovatora dok se istovremeno bori sa vlastitim demonima privatnosti i sigurnosti podataka. I dok će se korisnici vjerojatno neprestano pitati koja je zapravo svrha ove nove aplikacije, jedno je sigurno: svaka nova tehnologija nosi sa sobom rizik, a s novim rizicima dolaze i nove odgovornosti.

Izvor: thenextweb.com