Microsoft gradi vlastiti čip jer je shvatio da mu Nvidia drži muda u škripcu.

Ako je AI industrija zlatna groznica, onda je Nvidia ona koja prodaje lopate — i to po cijeni za koju bi normalan čovjek očekivao da lopata sama kopa, nosi zlato kući i usput ti skuha kavu. Microsoft je sad odlučio da mu je dosta plaćati lopate po cijeni manjeg stana u Rijeci. Do 2027. Azure Maia čipovi postaju glavni inference sustav kompanije, na razini od više gigavata, a Maia 300 navodno daje četrdeset posto više tokena po megavatu od vodećih GPU sustava. Prevedeno na ljudski: Microsoft želi prestati biti najbolji kupac svog najvećeg dobavljača.

Ovo nije vijest o tehnologiji. Ovo je vijest o ovisnosti. Svaka velika cloud firma danas je u poziciji čovjeka koji je svoju egzistenciju vezao za dilera koji mu je ujedno i najbolji prijatelj i najveći neprijatelj. Nvidia prodaje čipove svima, pa tako i Microsoftovim konkurentima, i to po cijenama koje rastu brže od cijena stanova u Zagrebu. Kad ti netko prodaje nešto što ti treba za život, a prodaje i tvojim protivnicima, ti nisi kupac. Ti si talac s korporativnom kreditnom karticom.

Maia 300 i brojka od četrdeset posto više tokena po megavatu je zanimljiva ne zbog tih četrdeset posto, nego zbog riječi "megavat". Jer to je jedinica kojom se mjeri elektrana, ne procesor. Mi smo došli u fazu u kojoj AI čipovi imaju potrošnju malu države. Data centri se grade pored rijeka i nuklearki, ne pored optičkih čvorišta. Microsoft, Google, Amazon i Meta ne natječu se više u tome ko ima bolji model — natječu se u tome ko može dobiti priključak na mrežu. To je kao da se Formule 1 natječu u tome ko ima bolju pumpu na benzinskoj.

I sad ono što nitko u press releaseu neće napisati. Microsoft nije krenuo u vlastite čipove jer je to tehnološki superiorno. Krenuo je jer je računica postala nepodnošljiva. Kad ti dobavljač uzme toliko marže da ti vlastita cloud usluga postane gubitaš, imaš dvije opcije: digneš cijene korisnicima, ili izgradiš vlastiti čip. Microsoft je odabrao oboje. Jer zašto birati kad možeš i jedno i drugo, a pritom još prodati priču o inovaciji.

A cijena tih Maia čipova? Nije javna. Nije javna jer nije bitna za marketing. Bitno je da se piše "gigavat" i "do 2027". Brojka koja zvuči impresivno, a pomaknuta je dovoljno daleko da nitko živ ne može reći da nije ispunjena. To je kao kad ti susjed kaže da će do 2027. napraviti bazen. Do tada možeš zaboraviti da je uopće spomenuo bazen.

Ono što je stvarno zanimljivo je tko je izostavljen iz cijele priče. Microsoft je najavio da će Maia čipovi biti glavni sustav za inference, ne za trening modela. Inference je ono što radiš kad model već postoji i koristiš ga. Trening je ono što radiš kad gradiš model i trošiš milijarde. Inference je ono što radiš svaki dan, za svakog korisnika, na svakom upitu. To je onaj dio posla koji se skalira s brojem ljudi, ne s brojem eksperimenata. I to je dio gdje Nvidia ima najviše marže jer je najveći volumen.

Ako Microsoft uspije prebaciti inference na vlastite čipove, Nvidia ostaje bez najvećeg dijela svog kolača. Ne bez cijelog kolača — trening modela će još godinama ostati na njihovim čipovima jer je to tržište gdje se još ne zna što točno radi. Ali inference je ono što plaća račune. To je kao da si bio jedini restoran u gradu koji poslužuje ručak, i onda najveći kupac otvori vlastitu kuhinju. I dalje ćeš mu prodavati namirnice za večeru, ali ručak, ono što se jede svaki dan, odlazi iz tvog dvorišta.

Pitanje koje nitko ne postavlja: što će Microsoft učiniti s tim čipovima nakon što ih izgradi? Ako ih koristi samo interno, to je vertikalna integracija i sasvim normalna poslovna logika. Ako ih počne prodavati drugima, to je direktan napad na Nvidijino tržište i početak cjenovnog rata u kojem će najveći igrači preživjeti, a manji postati povijest. S obzirom na to da je Microsoft već pokazao da voli biti i kupac i prodavač i sudac i porota, moj novac je na drugoj opciji. Jer zašto prodavati samo struju kad možeš prodavati i struju i utičnice i mrežu i pretplatu na mrežu.

A što je s onom drugom stranom — onima koji troše te gigavate? Cijeli AI balon počiva na pretpostavci da će potražnja za inferenceom rasti u nedogled. Da će svaki korisnik htjeti svaki dan razgovarati s modelom koji troši više struje nego njegov frižider. To je pretpostavka koja zvuči razumno dok ne pogledaš račun za struju. A račun za struju u data centru nije mali. Nije ni srednji. To je račun zbog kojeg se potpisuju dugoročni ugovori s elektranama i zbog kojeg se grade nuklearke.

I tu dolazimo do najveće ironije cijele priče. Microsoft je najavio vlastite čipove kako bi smanjio troškove i ovisnost. Ali da bi ti čipovi radili, treba mu još više struje, još više hlađenja, još više infrastrukture. Smanjio je ovisnost o Nvidiji, ali je povećao ovisnost o elektroenergetskom sustavu. Zamijenio je jednog monopolista drugim. Samo što ovaj drugi monopolist ne naplaćuje po čipu, nego po kilovatsatu, i ne zove se Nvidia, nego se zove stvarnost.

U mom poslu, onom mrežnom, davno smo naučili jednu stvar: nikad ne graditi ovisnost o jednom dobavljaču. Nikad ne stavljati svu opremu jednog proizvođača u isti ormar jer kad taj proizvođač odluči da ti više nije priorite, ti ostaješ s ormarom koji ne radi i ugovorom koji te veže. Microsoft je to znao trideset godina. Znao je to dok je prodavao Windows svima, a onda gradio Azure da ne ovisi o tuđem hardveru. Sad je istu lekciju primijenio na čipove. Nije to inovacija. To je osnovna higijena poslovanja. Samo što je u AI industriji osnovna higijena postala strateška vijest.

Ono što me zanima nije hoće li Maia 300 biti dobra. Zanima me hoće li 2027. uopće doći u obliku u kojem je najavljena. Jer AI industrija ima jednu neugodnu naviku: svaka najava je istovremeno i obećanje i prijetnja i marketinški materijal. "Do 2027" je fraza koja zvuči kao plan, a ponaša se kao opcija. Ako uspije, genijalci smo. Ako ne uspije, promijenili smo strategiju zbog tržišnih uvjeta. U oba slučaja, netko je dobio bonus.

I tako, dok se Microsoft i Nvidia gledaju preko ramena kao dvoje ljudi koji su nekad bili prijatelji, a sad se pretvaraju da se ne poznaju, mi ostali gledamo kako se gradi infrastruktura za budućnost koja još nije dokazala da zna zaraditi. Gigavat po gigavat, čip po čip, megavat po megavat. Sve to zvuči impresivno. Sve to zvuči kao napredak. A onda pogledaš račun i shvatiš da napredak uvijek ima cijenu, i da je ta cijena uvijek izražena u jedinicama koje nitko ne stavlja u press release.

Microsoft ne gradi čipove da bi bio bolji. Gradi ih da bi bio manje ovisan. A to je, u svijetu u kojem su svi ovisni o svima, najiskrenija izjava koju je jedna korporacija dala u posljednjih pet godina.

Izvor: the-decoder.com