Na igralištu u Krku se okupilo više od 500 djece na Sportskim igrama mladih

Više od petsto djece okupilo se na igralištu u Krku, a zašto? Jer su im organizatori odlučili prirediti još jedan spektakl koji bi trebao izgledati kao da je spasio svijet. Iako je paljenje plamena od strane nekih lokalnih sportskih heroja moglo zvučati grandiozno, prava istina je da je ovo samo još jedna manifestacija koja pokazuje koliko je moderno društvo opsjednuto sportskim događanjima, a da pritom zaboravlja na stvarne probleme s kojima se suočavamo. Znači, tko se tu zapravo zabavlja? Djeca? Ili oni koji stoje iza organizacije i tapšu se po leđima zbog uspjeha koji zapravo nije njihov?

S jedne strane, nevjerojatno je vidjeti koliko se mladih ljudi okuplja da se natječu u sportu. Sport bi trebao biti sredstvo koje djecu uči suradnji, disciplini i zdravoj konkurenciji. Međutim, s druge strane, da se iza sve te euforije krije još jedan pokušaj da se zadrži iluzija kako je sve u redu. Dali su ikoga pitali, osim organizatora, što ta djeca zapravo misle o svemu? Ili je to samo još jedan od načina da se prikriju problemi koje društvo gura pod tepih? U redu, neka se djeca zabavljaju, ali pitanje je koliko će im to biti važno sutra kad se vrate u stvarnost.

Dok se na igralištu odvijaju prijateljski susreti, stvarni problemi koji pogađaju mlade ljude ostaju neprimijećeni. Zaboravljamo da su to djeca koja se suočavaju s pritiscima modernog svijeta, školskim zadacima i očekivanjima roditelja. Umjesto da se fokusiramo na njihovo mentalno zdravlje i emocionalno blagostanje, mi im serviramo "slavlje" kao plastičnu zamjenu za stvarnu podršku. Kakva ironija, zar ne? Organiziraju se manifestacije, a da nitko ne razmišlja o tome kako bi se stvarno moglo pomoći mladima.

Evo, postavljam pitanje: ako su svi toliko oduševljeni sportskim igrama, zašto se ne stvara više prostora za raspravu o važnijim temama? Zašto se ne bi okupili i razgovarali o problemima poput nasilja u školama, mentalnog zdravlja ili o tome kako tehnologija utječe na mlade? Umjesto toga, svi su sretni dok se natječu u igri koja na kraju dana ne donosi puno više od medalje ili pehara koji će se skupljati prašina na polici.

S obzirom na sve to, ne bih se iznenadio da se iza svega krije i komercijalni interes. Sponzori, mediji, oglašivači – svi oni žele iskoristiti ovaj trenutak kako bi zaradili, dok se djeca natječu za ništa više od sreće koja dolazi s pobjedom, ali i gorke spoznaje o životu. Jer, kako često vidimo, pobjednici su obično oni koji imaju resurse, dok su gubitnici oni koji su ostali bez podrške. Što dobivamo od tih igara? Zbog čega se zapravo okupljaju svi ti mali sportaši? Je li to za njih ili za nas? Pitanja su to koja ostaju bez odgovora.

U međuvremenu, dok se djeca zabavljaju, veliki igrači iz svijeta politike i biznisa nastavljaju voditi svoje igre. Tako je lakše zaboraviti na kompleksne probleme koje društvo nosi. Umjesto da se bave stvarnim pitanjima, oni se povlače u svoju udobnu zonu, gdje su brojke na papiru važnije od stvarnih ljudi. I svi mi, ma koliko to zvučalo cinizam, svjesno ili nesvjesno, igramo svoju ulogu u tom cirkusu.

S obzirom na to, možda bi bilo bolje prestati s ovim spektaklima i posvetiti se onome što je doista važno. Ako već organiziramo sportske igre, zašto ne bismo u njima uključili i rasprave o važnim temama? Ili, još bolje, zašto ne bismo osigurali da djeca imaju pristup resursima koji im mogu pomoći u stvaranju boljeg sutra? Na kraju krajeva, važno je da se ne zaboravimo na stvarne izazove s kojima se mladi suočavaju, umjesto da ih prekrivamo još jednim plastičnim događanjem.

Izvor: fiuman.hr