Na raskrižju Zvonimirove i Ulice Rikarda Benčića postavlja se dodatna prometna signalizacija

Ovo nije priča o uobičajenim prometnim znakovima. Ovdje se radi o nečemu mnogo većem — o pokušaju da se preusmjere sudbine vozača, biciklista i pješaka, poput nekog bezobzirnog vojnika koji pokušava uspostaviti red u vojnoj buni. Na raskrižju Zvonimirove i Ulice Rikarda Benčića, gdje se svakodnevno sukobljavaju različiti prometni svjetovi, postavit će se dodatna signalizacija. Da, dodatna, jer očito je da prethodna nije bila dovoljna da spriječi svakodnevni kaos koji se događa na tom mjestu. Što je sljedeće? Dodatne trake? Prometna svjetla? Prolazimo li polako prema tome da ćemo uskoro imati i prometne redare koji će nas blagoslivljati dok prolazimo?

Prvo, postavlja se pitanje — zašto je došlo do promjene? Što se točno dogodilo da se odjednom sjetimo sigurnosti? Je li riječ o prometnim nesrećama koje su se dogodile u tom dijelu grada, ili je to samo još jedan pokušaj da se opravda trošenje javnog novca na nešto što se moglo riješiti jednostavnije? Umjesto da se bave pravim problemima, gradske vlasti se odlučuju za kozmetičke promjene koje, po svoj prilici, neće donijeti stvarna rješenja. U međuvremenu, građani se pitaju — je li dodatna signalizacija odgovor na sve naše prometne muke, ili je to samo još jedan način da se zamaskira neefikasnost sustava?

Kao da smo svi na nekoj prometnoj igri bez pravila, gubimo se u labirintu neodređenih znakova i uputa. Tamo gdje bi trebalo biti jasno, dolazi do zbrke. U redu, signalizacija će možda pomoći da se izbjegnu sudari, ali što je s onim ljudima koji se jednostavno ne mogu prilagoditi novim pravilima igre? Je li itko razmišljao o vozačima koji će morati naučiti nove rute ili o pješacima koji će se morati snalaziti u neočekivanim promjenama? Odjednom, svi postajemo nesigurni sudionici u prometnom baletu, a gradske vlasti samo su nam nametnule nove korake.

S obzirom na sve navedeno, ne možemo se oteti dojmu da je ovo još jedan način da se od nas uzmu novci za nešto što bi trebalo biti osnovno pravo — siguran promet. Mislimo li da će jedan dodatni znak na raskrižju riješiti sve probleme? Ili će nas samo natjerati da se pitamo zašto nismo već davno iskoristili tehnologiju da bismo unaprijedili prometnu infrastrukturu? Kako to da se u 21. stoljeću i dalje oslanjamo na fizičke znakove, dok digitalna rješenja ostaju sa strane? Je li moguće da se gradski planeri boje modernizacije, ili je riječ o nekoj vrsti straha od promjene?

Nisu li svakodnevni vozači ti koji najbolje poznaju svoje ulice? Trebali bismo im dati priliku da sudjeluju u stvaranju rješenja, a ne ih samo tretirati kao pasivne sudionike. Što ako bi vozači imali priliku dati svoje prijedloge, sudjelovati u radu na prometnim regulacijama? Umjesto toga, mi se suočavamo s dodatnom signalizacijom kao jedinom opcijom. Rješenja se mogu naći u novim tehnologijama, ali umjesto toga, gradske vlasti biraju staru, poznatu metodu: postavljanje znakova i čekanje da se čudo dogodi.

Na kraju, postavlja se pitanje — koliko će taj dodatak na raskrižju Zvonimirove i Ulice Rikarda Benčića trajati? Hoće li doći do novih promjena, dodatnih znakova, ili ćemo se na kraju vratiti na staro? Kao i mnogo puta dosad, ostaje nam samo nadati se da će nova signalizacija donijeti poboljšanja u prometu, ali istovremeno se pitamo: što će se dogoditi kada se vozači ponovno suoče s istim problemima? U svijetu gdje tehnologija napreduje, mi i dalje stojimo na raskrižju, s dodatnom signalizacijom, ali bez pravih rješenja.

Izvor: riportal.net.hr