Nakon dojava o bombama, evakuacija u svim smjerovima

U Rijeci su se jutros umjesto školskih zvona čuli alarmi. Ne, nije bila uzbuna zbog provale ili požara, već nešto mnogo bizarnije — dojave o bombama. Srednje škole su se zatvorile, učenici su evakuirani, a nastavnici su se našli u situaciji koja ni u najluđim snovima ne bi mogla biti predviđena. Ljudi su trčali kroz dvorišta, a jedini miris koji se miješao s jutarnjom kavom bio je onaj panike. Pa, koji kurac se događa?

U vremenu kada su se društvene mreže raspale pod teretom informacija koje dolaze s različitih strana, ovakve dojave postale su nešto poput normalnosti. Zvuči kao loša verzija serije koju smo svi gledali, ali nažalost, ovo nije fikcija. U 7:16, dok su se mnogi spremali na posao ili školu, ravnatelji su primili elektroničke poruke u kojima se tvrdilo da su u školama postavljena eksplozivna sredstva. Mislite da je to šala? Pokušajte zamisliti situaciju: stojiš pred školom, pravdaš se zašto ti je dijete prije podne u kući, a ono gleda u tebe kao da si mu s Marsa pao.

Ovakve situacije postavljaju pitanje — koliko smo kao društvo postali otporni na ludilo? Jer, jebeno, tko može uzeti ozbiljno prijetnju koja dolazi putem e-maila? Zamislite da je to došlo u obliku nekog kreativnog filma s lošim scenarijem. U međuvremenu, dok su se učenici povukli iz školskih klupa, na red su došli i trgovački centri. Policija je, naravno, bila na terenu. Tu je bilo svega — od pretraživanja do prebacivanja ljudi van, ali bez nekih velikih incidenata. Jadni trgovci, koji su se nadali da će im dan biti pun kupovine, sada su se našli usred neplanirane evakuacije.

I tako, grad se našao u situaciji koja je, čini se, sve samo ne normalna. Postavlja se pitanje — tko stoji iza ovih dojava? Jeli to netko tko se zabavlja s našim strahovima ili je to neki oblik društvene kritike? U svakom slučaju, ovdje se ne radi o malom problemu. Ovakvi incidenti otkrivaju mnogo više o našem društvu nego što bismo voljeli priznati.

Naime, kako to da smo postali toliko apatčni prema ovakvim prijetnjama? Na drugoj strani, policija se bori s tim hoće li evakuirati i trgovine ili ne. U jednom trenutku, sve je izgledalo kao neka loša predstava, gdje su svi glumci zaboravili svoje tekstove. Trgovine su se zatvarale, a ljudi su se odjednom našli na ulicama, okruženi policajcima koji su se trudili doći do dna situacije.

Zamislite kako bi to izgledalo u nekoj alternativnoj stvarnosti. U razgovoru između prijatelja, netko bi se mogao nasmijati i reći: "Znaš, nikad ne znaš kada će ti doći dan bombaša!" S druge strane, stvarnost je mnogo mračnija.

Na kraju, dok se svi pitaju tko je kriv, a tko će snositi posljedice, jedno je sigurno — strah je postao dio našeg svakodnevnog života. I to je, nažalost, nešto što ne možemo ignorirati.

U ovom ludom, nepredvidljivom svijetu, svaka dojava je nova šansa da se prisjetimo koliko smo ranjivi. I dok se mi, obični ljudi, trudimo proći kroz dan, možda bismo se trebali zapitati — koliko smo spremni podnijeti ludilo koje nas okružuje?

Izvor: fiuman.hr