Nož u Rijeci: verbalni sukob, tjelesna ozljeda i jedna vrlo stara priča

Četrdesetšestogodišnjak, verbalni sukob, nož, teška tjelesna ozljeda u pokušaju — i u roku od nekoliko sati, kriminalističko istraživanje, kaznena prijava i pritvorski nadzornik. Sve po PS-u. Sustav je odradio svoje: uhitio, istražio, prijavio, zatvorio. Čestitamo. Još jedan krimić riješen prije nego što je prvi članak otišao u tisak. Ali pitanje koje ostaje visjeti u zraku, teže od bilo kojeg noža, nema veze s policijskom procedurom — ono je starije, dublje i puno neugodnije.

Zašto četrdesetšestogodišnji čovjek, koji je navodno normalno funkcionirao do te večeri, u stanu na području Rijeke, nakon verbalnog sukoba, poseže za nožem?

Ne, nemojte mi reći da je riječ o "poremećaju ličnosti" ili "trenutku slabosti". To su floskule kojima se puni prostor u crnim kronikama od kad postoji novinstvo. Dijagnoza je ovdje drugačija, i nije je teško postaviti. Pacijent je čovjek koji nema alate. Nema vokabular za bijes. Nema mehanizam za povlačenje. Nema onaj unutarnji ventil koji, kad pritisak postane previsok, ispusti paru umjesto da eksplodira u komadima metala. I to nije izolirani slučaj. To je epidemija.

Gledajte, radio sam u IT-ju trideset godina. Vidio sam servere koji su padali jer je netko zaboravio platiti račun za struju, vidio sam kodove koji su se rušili jer je programer preskočio jedan zarez, vidio sam firme koje su propale jer je CEO mislio da je pametniji od tržišta. Ali najčešći uzrok katastrofe, u bilo kojem sustavu, nije tehnička greška. To je ljudska. Netko je bio ljut. Netko je bio umoran. Netko je bio pod pritiskom. I umjesto da kaže "treba mi pauza", umjesto da izađe iz prostorije, umjesto da pošalje email s kojekakvim glupostima koje će sutra izbrisati — napravio je nešto glupo. I sada je u pritvoru.

A društvo? Društvo gleda. Društvo komentira. "Kakav monstrum", "Treba ga zaključati i baciti ključ", "Ovo je dokaz da je kazneni sustav preblag". Drage komšije, jeste li ikada zastale i pomislile: tko je tog čovjeka naučio da je nož rješenje? Jer nije rođen s tom idejom. Nitko se ne rađa s nožem u ruci. To je naučeno ponašanje. Naučeno iz okoline koja nagrađuje agresiju, koja glorificira "čvrstinu", koja kaže "nemoj biti picka" kad netko pokaže emociju, koja uči muškarce od djetinjstva da je bijes jedina dozvoljena emocija, a strah, tuga, bespomoćnost — one su za žene.

Koji kurac. Ovo nije samo crna kronika. Ovo je društvena autopsija. I nalaz je jasan: pacijent boluje od kronične nemogućnosti verbalizacije emocija, s akutnom epizodom nasilja kao komplikacijom. Liječenje? Počinje u vrtiću, nastavlja se u školi, traje cijeli život. Ali mi ne liječimo. Mi čekamo da se dogodi, pa onda plješćemo policiji što je brzo reagirala. Bravo. A što je s prevencijom?

Evo jednog naivnog pitanja, Cunk stil: ako znamo da ljudi koji ne znaju izraziti bijes riječima često posegnu za nasiljem, zašto ne ulažemo u podučavanje emocionalne pismenosti? Zašto je "psiholog" i dalje pogrda u mnogim sredinama? Zašto se "ići na terapiju" i dalje smatra priznanjem slabosti, a ne znakom inteligencije?

Zato što je lakše biti ljut nego biti ranjiv. Zato što je lakše posegnuti za nožem nego reći "bojim se". Zato što je lakše osuditi nego razumjeti. I zato što je crna kronika uvijek puna istih priča, s istim uzrocima, s istim ishodima — i mi ih gutamo kao da su nove, iako su stare koliko i civilizacija.

Policija je odradila svoj posao. Pritvorski nadzornik ima novog gosta. Pravosuđe će odraditi svoje. Ali istinski problem ostaje netaknut: čovjek koji je u stanu u Rijeci, nakon verbalnog sukoba, posegnuo za nožem, nije samo kriminalac. On je simptom. I dok god simptome liječimo zatvorom, a ne prevencijom, dok god umjesto učenja emocija dijelimo etikete "monstrum" i "lud", dok god mislimo da je kazna rješenje — ova će se priča ponavljati. U Rijeci, u Zagrebu, u Splitu, u svakom gradu, svake večeri.

Jedna kaznena prijava ne rješava ništa. Rješava je samo društvo koje odluči da je vrijeme da prestane gledati u drugom smjeru. Ako mislite da je ovo pretjerivanje, sjetite se sljedeće crne kronike koju pročitate. I pitajte se: tko je tog čovjeka naučio da je nasilje opcija?

Budućnost je stigla. Donijela je račun za generacije odgojene na šutnji.

Izvor: riportal.net.hr