OpenAI gubi milijarde dolara godišnje — i to je najbolja vijest koju ste čuli u zadnjih pet godina

Ako ste ikad pokušali objasniti nekome izvan industrije kako funkcionira ekonomija velikih jezičnih modela, znate onaj trenutak kad shvatite da zvučite kao lik iz South Parka koji objašnjava što je prevarantski startup. "Vidiš, oni potroše sto milijuna dolara na struju da bi istrenirali model koji će ti napisati mail, a onda ti naplate dvadeset dolara mjesečno za pretplatu." Normalan čovjek na to kaže: "Koji kurac?" I u pravu je.

Četrdeset milijardi dolara gubitka godišnje. To nije broj. To je apstraktna umjetnost. To je iznos za koji bi mogao financirati zdravstveni sustav srednje velike europske države, ili kupiti sve otoke u Jadranu, ili platiti pola milijuna programera da sjede doma i ne rade ništa — što bi, iskreno, vjerojatno proizvelo manje štete nego neki od ovih AI modela.

Ali evo u čemu je stvar. Ove brojke nisu znak propasti. One su znak da je netko konačno odlučio skinuti masku.

Jer hajmo biti iskreni — cijela AI industrija u protekle tri godine funkcionirala je kao onaj tip na faksu koji je živio od studentskih kredita, vozio leasing BMW i pričao svima kako će naslijediti bakinu kuću. Svi su znali da matematika ne štima, ali bilo je zabavno gledati dok nije puklo.

I sada je puklo.

Podaci iz procurenih financijskih dokumenata ne lažu: prihodi rastu, ali troškovi rastu brže. Infrastruktura, struja, hlađenje, plaće za inženjere koji su postali skuplji od kvartovskog stana u Rijeci — sve to jede novac brzinom kojom bi prosječni Hrvat pojeo sarmu nakon tri dana posta.

I tu dolazimo do dijela koji će iznenaditi samo ljude koji su zadnje tri godine proveli na Twitteru uvjereni da je AGI pred vratima.

Modeli ne postaju jeftiniji. Oni postaju skuplji.

Svaka iteracija, svaki novi "smarter than you" model zahtijeva više podataka, više računalne snage, više energije. To nije softver gdje jednom napišeš kod i onda ga prodaješ milijun puta. Ovo je kao da svaki put kad izdaš novu verziju Worda, moraš sagraditi novu tvornicu i platiti pola Norveške da ti hladi servere.

A tržište? Tržište je počelo postavljati pitanja.

Investitori su shvatili da "disruptivna tehnologija" nije isto što i "profitabilan biznis". Kompanije su shvatile da plaćati enterprise pretplatu za alat koji povremeno generira bullshit i troši više vremena na provjeru nego što bi uštedio da si napisao sam — nije baš pametna poslovna odluka.

I normalni ljudi? Oni su shvatili da im ne treba AI da bi napisali mail šefu ili smislili recept za tjesteninu. Za to imaju godine iskustva i Google.

Ali najzanimljiviji dio ove priče nije gubitak novca. To je očekivano. To je kao da se čudite što voda mokri.

Najzanimljiviji dio je pitanje koje nitko ne želi postaviti, a trebao bi: ako je AI toliko pametan i toliko revolucionaran, zašto mu treba pet godina i četrdeset milijardi dolara gubitka da postane koristan? Zašto model koji navodno može položiti liječnički ispit ne može razlikovati psa od muffina bez da potroši energiju koja bi napajala mali grad?

Zato što je to još uvijek fancy autocomplete. Vrlo skup fancy autocomplete.

I nemojte me krivo shvatiti — tehnologija je impresivna. Radim u IT-u trideset godina, vidio sam dosta hype ciklusa. Ovo nije običan hype. Ovo je nešto stvarno. Ali stvarno ne znači i profitabilno. Pametno ne znači i održivo. A revolucionarno ne znači da će netko platiti račun.

Ono što se sada događa je korekcija. Tržište radi svoj posao — odvaja stvarnu vrijednost od spekulacije. Kompanije koje su prodavale maglu i obećanja počet će se gasiti ili konsolidirati. One koje imaju stvarne proizvode s stvarnom primjenom — one će preživjeti.

I znate što? To je zdravo.

Jer industrija koja gubi milijarde godišnje nije industrija. To je znanstveni projekt s puno novca. I u redu je da znanstveni projekti troše novac dok nešto ne otkriju. Problem je kad se taj znanstveni projekt prodaje kao gotov proizvod, a korisnici su ti koji plaćaju cijenu eksperimenta.

U međuvremenu, u stvarnom svijetu, ljudi i dalje rade svoje poslove. Programeri pišu kod. Dizajneri crkavaju u Photoshopu. Novinari pišu članke. I svi oni s vremena na vrijeme probaju ChatGPT, kažu "aha, fora", i vrate se na posao.

Jer posao nije u pisanju mailova. Posao je u donošenju odluka, razumijevanju konteksta, osjećaju za ljude i situacije. A to, još uvijek, ne možeš istrenirati ni s četrdeset milijardi dolara.

Jedna stvar ostaje sigurna: kad se prašina slegne, ostat će nekoliko ozbiljnih igrača sa stvarnim proizvodima. I oni će zarađivati novac. Ali put do tamo bit će popločan kosturima startupa koji su mislili da je "AI" dovoljan razlog za postojanje.

I tako smo opet izumili kotač. Ovaj put s pretplatom i uvjetima korištenja od 47 stranica.

Izvor: arstechnica.com