Pentagon je objavio 162 UFO datoteke

Sto šezdeset i dvije datoteke o stvarima koje lete, a nitko ne zna što su. Dvije trećine teksta precrtano crnim markerom. I to zovu transparentnošću. Jebote, da ti u Rijeci na komunalnom naplatiš parking i kažeš "evo ti račun, ali dvije trećine brojki su prekrižene, vjeruj mi", završio bi na portalu kao heroj tjedna, ali ne onog tipa koji dobije pivo.

Ovo je klasična operacija "pokaži dovoljno da izgledaš ozbiljno, sakrij dovoljno da ne izgledaš smiješno". Pentagon je skinuo sve dosad neshvatljive fotografije, infracrvene snimke i interne dopise o viđenjima u Iraku i Siriji, stavio ih na war.gov/ufo i rekao: "Evo, ljudi, sad ste zadovoljni?" Pa nismo. Jer kad otvoriš datoteku i vidiš crne trake preko svake korisne informacije, to nije transparentnost. To je performans transparentnosti. Kao kad ti u startupu kažu "otvorenog smo koda" pa ispadne da su otvorili samo README.md, a core engine je pod NDA-om i čuva ga lik koji je dao otkaz prije tri godine.

Ali najbolji dio? Na tim snimkama su stvari koje NASA ne može objasniti. Apollo 17, misija s Mjeseca, ima fotografije koje ni pedeset godina kasnije nitko ne zna protumačiti. I sad bi trebao vjerovati da je netko odlučio "ajde sad ćemo biti fer pa ćemo sve objaviti" baš u trenutku kad budžet za obranu raste, kad se priča o novoj svemirskoj grani oružanih snaga, kad treba opravdati svaki dolar poreznih obveznika. Slučajnost? Naravno. Kao što je slučajnost da se uvijek pojavi nova prijetnja baš kad treba izglasati novi proračun.

Ovdje se ne radi o vanzemaljcima. riječ je o metodi. Pokažeš misterij, dokažeš da ga ne razumiješ, i onda kažeš "treba nam više novca da ga riješimo". To je stari trik, star koliko i prvi čovjek koji je shvatio da se strah dobro naplaćuje. U devedesetima su to bili asteroidi i nuklearni terorizam. Sad su to objekti koji lete brzinama koje ne postoje u priručnicima. Sutra će biti nešto treće.

A najgore od svega je što ovaj cirkus funkcionira. Jer ljudi stvarno žele vjerovati. Žele vjerovati da postoji nešto veće, pametnije, misterioznije od ovog svakodnevnog sranja s inflacijom i porezima. Žele vjerovati da negdje tamo, u nekoj datoteci, postoji odgovor na pitanje "nismo li sami". I zato će progutati bilo kakvu crnu traku, bilo kakvu redigiranu rečenicu, bilo kakvu priču o tome kako "još uvijek analiziramo podatke".

Analizirate, kurac. Analizirate već sedamdeset godina. Od Roswella do danas, ista pjesma: "Imamo dokaze, ali ne možemo ih pokazati." Pa kad ćete moći? Kad bude prekasno? Ili kad bude dovoljno isplativo? Jer jedno je sigurno: industrija UFO-a više ne spada u domenu šašavaca s aluminijskim šeširima. To je sad ozbiljan biznis. Konferencije, dokumentarci, državne agencije, budžeti. A tamo gdje ima novca, ima i interesa da misterij potraje.

Zamisli da sutra izađe Pentagon i kaže: "Evo, sve je objašnjeno, riječ je o kineskim dronovima i atmosferskim anomalijama." Što bi se dogodilo? Tisuće ljudi bi ostalo bez posla. Kanali na YouTubeu bi ostali bez sadržaja. Pola interneta bi moralo naći novu opsesiju. Zato se misterij održava umjetno na životu. Kao stari server koji radi na aparatima, ali ga nitko ne gasi jer bi migracija koštala previše.

I evo gdje dolazimo do poante. Ove datoteke nisu namijenjene tebi. Nisu namijenjene istraživačima. Nisu namijenjene znanstvenicima. One su namijenjene medijima. Da imaju o čemu pisati. Da se priča. Da se ne priča o stvarnim problemima, nego o tome što li to leti iznad Nevade. Savršena distrakcija. Baciš kost, novinari zgrabe, javnost laje, i dok svi gledaju u nebo, netko tiho mijenja zakone o nadzoru i proračune za obrambene sustave.

Najbolji dio? Fotografije su stvarne. IR snimke su stvarne. Dopisi su stvarni. To nije laž. To je istina, ali istina servirana na način koji ne dovodi ni do čega. Kao kad ti tehnički direktor kaže "imamo bug, radimo na njemu" i to traje godinama. Istina je da bug postoji. Laž je da će ga ikad popraviti.

Pentagon je postavio server. Na njemu su datoteke. Dvije trećine su crne. Ali to je transparentnost, kažu. Jer su bar objavili. Nisu zatajili. Samo su malo... uredili. Radi nacionalne sigurnosti, naravno. Jer bi u suprotnom netko mogao saznati nešto što ne bi smio. Netko poput tebe. Ili mene. Ili onog tipa iz Rijeke koji i dalje čeka da mu komunalno objasni zašto mu je parking naplaćen dvaput.

I tako smo opet na početku. Sa 162 datoteke od kojih su 108 neupotrebljive. S fotografijama koje nitko ne razumije. S objašnjenjima koja ne objašnjavaju ništa. I s osjećajem da je netko namjestio cijelu predstavu da izgleda ozbiljno, a zapravo je samo skrenuo pažnju s onoga što se stvarno događa.

A možda se ipak nešto događa. Možda netko stvarno leti iznad nas brzinama koje krše fiziku. Možda postoji nešto tamo gore što nas promatra. Možda su sve ove godine sumnje bile opravdane. Ali jedno je sigurno: dokle god je dvije trećine teksta prekriženo, nećemo saznati. I to je, na kraju krajeva, i bila poanta.

Izvor: thenextweb.com