Pet godina bez dozvole, a na autocesti u kombiju s prijateljem

Pedeset i četiri mjeseca. To je otprilike koliko je trebalo da čovjek kojem su oduzeli vozačku dozvolu zbog neobavljenog liječničkog pregleda shvati da možda, samo možda, nije najpametnije sjediti za volanom i voziti se autocestom A6 u dva sata ujutro. Ali eto, nije shvatio. Policijska postaja Vrbovsko je shvatila umjesto njega, u dvadeset i dvije minute iza deset, kad su zaustavili kombi novogradiških registracija i otkrili da 40-godišnjak vozi bez ičega što bi ga ovlašćivalo da upravlja motornim vozilom.

Ovo nije priča o prometu. Ovo je priča o sustavu koji je toliko spor i mekan da čovjek može pet godina živjeti u iluziji da pravila ne vrijede za njega, dok mu stvarnost ne sjedne na šoferku u obliku uniforme i zapisnika. Pet godina je period u kojem se može roditi dijete i krenuti u vrtić. Pet godina je dovoljno da se izgradi neboder, promijeni vlada, ili da se u IT sektoru izmisli i pokopa tri nove paradigme. A ovaj tip je pet godina vozio. Bez dozvole. Bez liječničkog. Bez brige.

Ljudi vole pričati o tome kako je Hrvatska zemlja pravne države, kako su institucije jake, kako se zakoni poštuju. Onda izađe ovakva vijest i sve to zvuči kao vic koji je netko ispričao na kavi pa su se svi nasmijali. Jer, koji kurac, kako to da čovjek kojem je oduzeta dozvola 2020. godine još uvijek vozi 2025.? Gdje su bile kamere? Gdje su bile kontrole? Gdje je bio sustav koji bi ga trebao spriječiti da uopće dođe do autoceste, a kamoli da se vozi kombijem s prijateljem koji očito nije pitao "a imaš li ti zapravo papire?"

Moguće je da je sustav radio. Moguće je da je policija radila svoj posao i da je ovo samo jedan od onih slučajeva koji su pali kroz pukotine. Ali pukotine su ovdje toliko široke da kroz njih može proći cijeli kombi s novogradiškim tablicama i dvojicom gospodina koji su očito mislili da je noć dovoljno gusta da sakrije njihovu kombinezon-pravdu.

S druge strane, nije samo vozač kriv. Sustav koji je oduzeo dozvolu prije pet godina nije napravio ništa da osigura da ta odluka ima težinu. Nema obavijesti, nema podsjetnika, nema mehanizma koji bi spriječio čovjeka da jednostavno nastavi voziti kao da se ništa nije dogodilo. To je kao da ti sud kaže "ne smiješ više jesti čokoladu", a onda te nitko ne zaustavi kad odeš u dućan i kupiš je. Samo što ovdje nije čokolada u pitanju, nego par tona željeza na autocesti pri brzini koja ne oprašta greške.

I sad, naravno, slijedi kazneni postupak. Prekršajni sud. Novčana kazna. Možda zatvor. Ali što će to promijeniti? Čovjek je već pokazao da ga pravila ne zanimaju. Pet godina je vozio bez dozvole, što je dokaz da mu je vlastita sigurnost i sigurnost drugih bila manje važna od toga da stigne od točke A do točke B. Kazna će ga možda natjerati da dvaput razmisli sljedeći put, ali sumnjam da će ga preobratiti u građanina koji poštuje zakon.

Ono što je najgore u cijeloj priči nije sam prekršaj, nego poruka koju šalje. Ako jedan čovjek može pet godina voziti bez dozvole, koliko ih još vozi? Koliko ih je prošlo kroz iste pukotine, neuhvaćeno, nekažnjeno, dok su kamere snimale, a sustav šutio? Brojke koje izađu u javnost su samo vrh sante leda, onaj dio koji je policija uspjela uloviti u mrežu. Ispod površine pliva cijela flota kombija, automobila i motocikala koje vode ljudi koji su odavno trebali biti zaustavljeni.

Ovo nije problem Vrbovskog. Ovo nije problem 40-godišnjaka iz Novske. Ovo je problem sustava koji je izgubio sposobnost da bude zastrašujući. Kad kazna ne slijedi brzo i sigurno, pravilo postaje sugestija. A sugestije na autocesti ne vrijede ništa.

Izvor: fiuman.hr