Plenković napao ljevicu: 'Ekipa iz SDP-a i Možemo svjesno ide u opstrukciju'

Stotinu osam godina je predugo za sustav koji se očigledno ne može dogovoriti o osnovnim stvarima. A kada premijer, vođa stranke koja se u mnogim očima pretvorila u sinonim za opstrukciju, proziva ljevicu zbog opstrukcije, dolazimo do onoga što je poznato kao "nevidljivi paradoks". Ovdje se ne radi o nekoj magičnoj igri riječi, već o licemjernoj igri političkih figura koje vješto balansiraju na rubu apsurda. S jedne strane, Plenković ukazuje na SDP i Možemo! kao na one koji koče rad institucija, dok s druge strane ne prepoznaje da njegova vlast, koja, usput rečeno, drži sve konce u rukama, možda sama sebi stvara prepreke. U tom kontekstu, prozivati druge za blokadu kada ste vi ti koji upravljate instrumentima moći, zvuči kao loša komedija. Je li to samo predstava za javnost ili stvarno uvjerenje? Ako je suditi prema njegovim izjavama, sve ukazuje na to da se priprema zamjena teza: tko je zapravo ovdje onemogućen? Naša politička scena je kao loša verzija sitcom serije, gdje se stalno ponavljaju iste šale, a likovi ni sami ne znaju što rade. Čini se da se Plenković i njegovi suradnici trude zadržati ovu igru u pokretu, ali ono što gledamo nije ništa drugo nego igra mačke i miša – s tim da su miševi zapravo u većini, a mačka se samo pretvara da je u kontroli. Što se zapravo događa s našim institucijama? Ako je suditi prema uvredama koje dolaze iz HDZ-a, onda su svi oni koji se ne slažu s vlašću automatski označeni kao neprijatelji. Uostalom, ako netko nije s vama, onda je protiv vas. To je jednostavna logika koja ne zahtijeva mnogo filozofije. Plenković se očito oslanja na ovu jednostavnu formulu kako bi manipulirao percepcijom javnosti, ali pitanje ostaje: koliko dugo će se ova taktika moći održavati? U zemlji gdje su se ljudi navikli na sivi ton politike, možda je vrijeme da se jedan od tih sivih tonova konačno zamijeni nekom živopisnijom bojom. A kada se dotaknemo Ustavnog suda, postavlja se pitanje: tko su ti ljudi koji donose odluke? Da li su oni zaista neovisni ili su samo produžena ruka trenutne vlasti? Povjerenje u institucije je već dugo na klimavim nogama, ali ovakve optužbe dodatno ga potkopavaju. Ako je Plenković ozbiljan u svojim namjerama, možda bi trebao reći koju riječ ili dvije o tome kako će osigurati da se institucije ne koriste kao politički alat. Umjesto toga, on bira put okrivljavanja, što je, naravno, lakša opcija. I tu dolazimo do ključnog pitanja: gdje je granica između politike i pravde? Ako se pravda može manipulirati za potrebe političkog marketinga, što onda možemo očekivati od sustava koji bi trebao biti temelj našeg društva? U ovom trenutku, svaka nova izjava iz usta onih na vlasti postaje samo još jedan komad u mozaiku nesigurnosti i nepovjerenja. A kad se u tom mozaiku pojavi i Plenković, s njegovim optužbama i ustima punim riječi o opstrukciji, ne možemo se oteti dojmu da se radi o pokušaju skretanja pažnje s vlastitih nedostataka. , Plenkovićeve riječi o opstrukciji ljevih stranaka su samo kap u moru onoga što se događa u ovoj zemlji. A ako je suditi po iskustvima iz prošlih godina, čini se da je opstrukcija postala norma, a ne iznimka. Nije drago. Nije slučajno. Nije greška.

Izvor: riportal.net.hr