RGB periferija je kriva za rušenje igara, kaže Microsoft.

Tri desetljeća radim s mrežama, serverima i operativnim sustavima, od Kvarner Neta do prvih Windows NT instalacija koje su padale češće nego što je moja baka znala reći "dobro jutro". I jedno što sam naučio u svim tim godinama jest da kad kompanija te veličine počne pokazivati prstom prema RGB rasvjeti, to znači jedno od dva: ili je netko u Redmondu poludio, ili je netko u Redmondu zaključio da će ti lampice biti lakši metak od istine.

A istina je, kao i obično, neugodna. Igra se ruši nakon kolovoške nadogradnje, igrači prijavljuju probleme tisućama, a Microsoft odgovara da je krivac možda tvoj miš koji svijetli. Tvoj miš. Sa svjetlećim logoom. Koji je radio savršeno dobro prije nego što je Microsoft poslao zakrpu. Ali ne, naravno, problem nije zakrpa. Problem je tvoj gaming stolac koji ima LED traku oko naslona. Ti jadniče, što si uopće kupio stvari koje svijetle?

Ne postoji dijagnoza koja bi bila uvjerljivija od one koju postaviš nakon što si već donio zaključak. Microsoft je to savladao do savršenstva. Umjesto "priznajemo grešku u kernelu, radimo na popravku", dobiješ "vaša rasvjeta je problem". To je kao da ti mehaničar kaže da ti auto ne upali jer si stavio previše magneta na frižider, dok ispod haube goriva pumpa leži u komadima. Ali hej, magneti. Oni su čudni. Tko zna što rade.

Tehnički gledano, RGB periferija komunicira s operativnim sustavom kroz USB HID protokol. To je standard star koliko i brda, definiran još devedesetih, a koristi ga svaka tipkovnica, miš, gamepad i joystick na tržištu. Za one koji se ne bave ovim poslom: to je dogovor o tome kako će tvoja oprema razgovarati s računalom. taj jezik koji koristi tvoj obični miš od deset eura iz dućana, koji nema nijednu LED diodu, koji je jednobojan, dosadan i funkcionalan. I on koristi taj protokol.

Ali naravno. Problem su svjetla.

Čitava ova situacija ima jedan posebno divan sloj apsurda koji se često previdi. Ista kompanija koja sada objašnjava kako su RGB uređaji potencijalna opasnost za stabilnost sustava, ista ta kompanija je godinama prodavala Windows sa svojim vlastitim RGB ekosustavom. Podržavala je ambijentalno osvjetljenje, surađivala s proizvođačima periferije, hvalila se integracijom s igrama koje mijenjaju boje tvoje tipkovnice prema tome što se događa na ekranu. To je bila značajka. Sad je, eto, postala prijetnja. Kao onaj susjed koji ti je bio najbolji prijatelj dok ti je trebao za posuđivanje alata, a onda postane čudak kojeg izbjegavaš kad ti više ne treba.

I tu dolazimo do pitanja koje se nameće samo od sebe: ako RGB periferija stvarno može srušiti igru nakon sistemske nadogradnje, zašto ista ta periferija nije rušila igru prije nadogradnje? Je li svjetlo postalo opasnije preko noći? Jesu li LED diode dobile neku novu, agresivniju verziju svojeg postojanja? Ne. Promijenio se softver. Ali softver nikad nije kriv. Softver je uvijek žrtva. Softver je uvijek onaj koji je doživio nepravdu od strane hardvera koji se usudio raditi svoj posao.

Znam kako to izgleda iznutra. Radio sam u tehničkoj podršci, vodio ekipe koje su rješavale probleme korisnicima, bio na drugoj strani telefonske linije dok su ljudi pokušavali objasniti da im se nešto pokvarilo nakon ažuriranja. I naučio sam da postoji hijerarhija krivaca koja se ne smije narušiti. Prvo je uvijek korisnik. Drugo je korisnikov hardver. Treće je korisnikov softver. Tek na kraju, kad je sve ostalo iscrpljeno, kad su sve alternative propale, kad više nema kamo gurati odgovornost — tek onda se prizna da je možda, samo možda, problem u nečemu što je kompanija napravila.

A tu smo gdje jesmo. Microsoft je odabrao RGB rasvjetu kao žrtvenog jarca, što je pametan potez na neki način. Jer tko će se raspravljati? Većina ljudi koji igraju igre ima neku periferiju sa svjetlima. Većina ljudi koji igraju igre može zamisliti da su si sami krivi što su kupili previše blještavu opremu. Većina ljudi će prihvatiti krivnju prije nego što pomisli da je kompanija s tisućama zaposlenika i milijardama dolara prihoda mogla napraviti grešku u kodu.

To je genijalno. To je savršen mehanizam prebacivanja odgovornosti s korporacije na potrošača, a sve uz osmijeh i tehničko objašnjenje koje zvuči gotovo uvjerljivo ako ne znaš što je HID protokol.

I sad dolazi najbolji dio. Dok se igrači raspravljaju na forumima o tome koji je proizvođač RGB periferije najsigurniji, dok se savjetuju međusobno kako da isključe svjetla na mišu da bi igra radila, dok se ljudi doslovno odriču svojih svjetlećih tipkovnica i miševa u nadi da će moći zaigrati svoju omiljenu igru — Microsoft mirno radi na zakrpi. Negdje u tišini. I nitko ne postavlja pitanje zašto je uopće došlo do toga da igrači moraju birati između svog hardvera i softvera koji su platili.

Pedeset godina postoji industrija osobnih računala. Tisuće i tisuće proizvođača periferije. Milijuni različitih kombinacija hardvera i softvera. I nikad, ali nikad nije bilo normalno da svjetleća tipkovnica sruši operativni sustav. To nije tehnički problem. To je problem odgovornosti. A odgovornost je, kao što znamo iz svake industrije koja je ikad postojala, uvijek nešto što se pokušava izbjeći.

Zamisli scenu: tisuće korisnika javlja taj problem nakon iste nadogradnje. Ista verzija Windowsa. Iste igre. taj obrazac rušenja. I kompanija koja je napravila i operativni sustav i nadogradnju i koja kontrolira svaki dio tog lanca odgovornosti — ta kompanija kaže da je problem u tvom gaming mišu. Ne u njihovom kodu, ne u njihovoj nadogradnji, ne u njihovom testiranju. U tvom mišu. Koji svijetli.

To je kao da ti vodoinstalater koji ti je renovirao kupaonicu kaže da ti je cijev pukla jer si stavio previše sapuna na policu. Sapun je, eto, pretežak. Trebao si misliti o tome.

Najljepše od svega je što će ovo proći. Bit će zakrpa za tjedan ili dva, problem će nestati, svi će zaboraviti da se dogodilo, a sljedeći put kad se nešto pokvari, opet će biti kriv korisnik, njegov hardver, njegova konfiguracija, njegova sudbina. Nikad softver. Nikad oni koji ga pišu.

A mi koji radimo u industriji, mi koji znamo razliku između HID protokola i marketinškog govora, mi samo gledamo i kimamo glavom. Jer znamo da je ovo večna priča. Ista ona priča koja se ponavlja od kad postoji softver. Ista ona priča koja će se ponavljati dok god postoji netko tko pravi greške i netko drugi tko ih mora platiti.

I tako ćemo nastaviti gasiti RGB rasvjetu na svojim miševima, isključivati svjetla na tipkovnicama, vaditi USB priključke iz računala i moliti se da igra proradi. A negdje u Redmondu, netko će sjediti za stolom, piti kavu i razmišljati o tome kako je opet uspio. Kako je opet prebacio lopticu na korisnika. Kako je opet izbjegao odgovornost za svoj vlastiti kod.

I znate što? Ta osoba će vjerojatno imati miš sa svjetlećim logoom. Ironija nikad ne spava.

Izvor: bleepingcomputer.com