Riječki karnevalisti osvojili Budvu, koga briga

u situaciji gdje je jedina vijest koja prolazi filter lokalnog portala — da je grupa ljudi u maskama otišla u drugi grad i dobro se provela. Pas mater, pa to se događa svaki vikend u svakoj konobi od Rijeke do Dubrovnika, samo bez medijske pompe i bez da netko plati kartu za autobus.

Ne, nije problem što su otišli. Nije problem što su se proveli. Problem je što ovo čitamo kao vijest. Kao da je budvanski karneval neka misija mira u Sjevernoj Irskoj, a ne prilika da se pet ljudi napije ispod maske od lateksa i pojede ćevape na rate.

Ali hajde, budimo pošteni. Ima nešto dirljivo u tome što tri grupe s imenima koja zvuče kao da su birana u tri ujutro na balkonu — Lako ćemo, Siti i Pijani, Čiketi — predstavljaju Rijeku u Crnoj Gori. To je zapravo savršena metafora za hrvatsku kulturnu diplomaciju. Dok druge države šalju orkestre i baletne trupe, mi šaljemo ekipu koja je u stanju održati feštu s tri marke i dobrom voljom.

I znate što? To radi. Jer karneval nije o budžetu. Nije o sponzorima. Nije o tome koliko koštaju kostimi. Karneval je o energiji, o tome da izađeš van, obučeš nešto apsurdno i natjeraš strance da se smiju s tobom, a ne tebi. I po tome su ove grupe — Lako ćemo, Siti i Pijani, Čiketi — vjerojatno bolje od bilo koje profesionalne delegacije koju bi grad mogao poslati.

Jer profesionalna delegacija bi došla s PowerPoint prezentacijom, brošurom i planom networkinga. Ovi su došli s maskama, glazbom i namjerom da se zajebavaju. I pogodi što — to je jedina stvar koju ljudi pamte. Nitko se ne sjeća prezentacije o investicijskim potencijalima grada Rijeke iz 2018. Svi se sjećaju one noći kad su Riječani došli u Budvu i napravili haos.

Ali hajde da se zapitamo nešto ozbiljnije. Ako je ovo vijest — ako je gostovanje triju karnevalskih grupa na budvanskom karnevalu vijest — što to govori o našem medijskom prostoru? Govori da nemamo što drugo za reći. Da su nam prioriteti pomaknuti. Da tražimo bilo kakav pozitivan sadržaj koji će nas odvratiti od stvarnih problema.

Rijeka ima milijun problema. Infrastrukturu koja se raspada. Javni prijevoz koji je šala. Digitalizaciju koja je još uvijek u devedesetima. Ali eto — bar su Lako ćemo, Siti i Pijani te Čiketi oduševili Budvu. To će nas utješiti dok čekamo autobus koji kasni četrdeset minuta.

Ne. Neće.

Ali to nije krivnja karnevalista. Oni rade svoj posao. Oni su ljudi koji su izašli iz svoje zone komfora, uložili vrijeme i novac u kostime, sjeli u autobus i otišli predstavljati svoj grad u drugoj državi. To je više nego što većina nas napravi. To je više nego što napravi bilo koji političar koji se pojavi na otvorenju trgovine i nazove to radnim posjetom.

Problem je u percepciji. U tome što mediji tretiraju ovakve stvari kao vijest, a ne kao društvenu kronicu. Kao da je svaki izlazak Riječana izvan grada događaj od nacionalnog značaja. Kao da trebamo pljeskati svakome tko se makne s kauča.

Ali znate što? Možda baš i trebamo. Jer u svijetu gdje je sve loše vijest — ratovi, krize, korupcija, skandali — možda je dobro da je i ovo vijest. Da je pozitivna, ljudska, topla vijest o ljudima koji su se dobro proveli i napravili dobar posao za svoj grad.

Četrdeset milijardi dolara je cijena za alat koji piše kod umjesto tebe, ali karneval u Budvi je besplatan. I vrijedi više od bilo koje AI prezentacije.

Jer karneval je jedina stvar koju ne možete digitalizirati. Ne možete ga optimizirati. Ne možete ga skalirati. Ne možete ga pretvoriti u subscription model. Karneval je glup, kaotičan, bučan i neefikasan — i upravo zato je savršen.

Dok Silicon Valley pokušava automatizirati sve, od pisanja mailova do kuhanja kave, ovi ljudi rade nešto što nijedan algoritam ne može replicirati. Oni stvaraju zajedništvo. Oni stvaraju uspomene. Oni stvaraju priče koje će se prepričavati godinama.

I znate što je najbolje? Ta priča neće završiti u bazi podataka. Neće biti trenirana na LLM-u. Neće biti pretvorena u token. Bit će ispričana na kavi, na pivu, na roštilju — i svaki put će biti malo drugačija, malo bolja, malo luda.

To je ono što tehnologija nikad neće razumjeti. Da ljudi ne trebaju efikasnost. Trebaju smijeh. Trebaju zajedništvo. Trebaju priliku da se obuku u nešto apsurdno i odu u drugi grad i naprave haos.

Lako ćemo, Siti i Pijani, Čiketi — vi ste heroji. Ne zato što ste oduševili Budvu, nego zato što ste podsjetili sve nas da život nije o metrici, o KPI-jevima, o ROI-ju. Život je o tome da se dobro provedeš s ljudima koje voliš.

I to je jedina vijest koju trebamo čuti.

Izvor: riportal.net.hr